- Nalazite se ovdje:
-
Naslovnica
- Dogadanja
Ulazimo u najbogatije vrijeme crkvene godine. Veliki tjedan... Započinjemo ga Cvjetnom nedjeljom ili Cvijetnicom.
Sav naš životni prostor u ovo vrijeme nekako zamiriši proljećem i šarenilom. Prema izvješću iz evanđelja brojni hodočasnici u Jeruzalemu dočekali su Isusa kao Mesiju. Nosili su cvijeće i zelenje, najviše maslinove grančice, prostirali su pred njega svoje plašteve i iskazivali su mu pjesmom i pljeskanjem svoju radost i priznanje. To se i danas zove svečanim Isusovim ulaskom u Jeruzalem. Bilo je to kronološki nekoliko dana prije židovskog blagdana Pashe. Crkva nastoji kalendarski svake godine pratiti u svojim obredima ono što se događalo u Isusovu životu tih posljednjih dana. Međutim, Cvjetnica je blagdan pun unutarnjih napetosti i oscilacija. Poruke su bremenite. S Cvjetnicom počinje i vrijeme Isusove muke.
Prema tome najprije vidimo Isusa uzvišena u prvom dijelu crkvenih obreda u svečanom ulasku u Jeruzalem, a u drugom dijelu čita se izvješće o njegovoj teškoj muci i smrti. Najprije mu ljudi kliču i slave ga, a u drugom dijelu svjetina viče i poručuje Pilatu: “Raspni ga!” Slava pa poniženje. Grozan kontrast koji se nažalost i dogodio u Isusovu slučaju. Što se zaista događalo, jesu to isti ljudi koji su ga dopratili u Jeruzalem i oni koji su se našli pred Pilatovom sudnicom, koji su mu klicali, a onda tražili njegovu smrt? Teško je reći, ali nije daleko od istine činjenica da se čovjek može često i brzo promijeniti u svojim stavovima, da može brzo zaboraviti na neke činjenice i da može biti pod utjecajem svijeta.
Čovjek može brzo zaboraviti na dobročinstva i zaveden okolinom tražiti smrt svoga dobročinitelja. Nitko u tome nije siguran. Najrječitiji su u tome sami apostoli. Oni su pošli za Isusom, slušali ga i pratili u stopu, mnogo su toga s njim podijelili. Bili su dio njegova života. Izgledalo je kao da tu sve štima. Međutim, i oni su bili često u napastima. Kad ih je Isus na Posljednjoj večeri prozvao i dao do znanja kako će ga jedan od njih izdati, mi danas znamo da je on pri tome mislio na Judu. No, apostoli nisu znali. Jedan od njih, to bi moglo značiti bilo tko od njih.
A ni jedan se u tom času nije osjećao sigurnim da nije u nečem Isusa krivo shvatio i da nije negdje očijukao s vlastitim profiterstvom dok je Isus pozivao na sebedarje. Dakle, u tom času dok Isus govori o izdaji evanđelje nam govori kako su se svi pitali: “Da nisam ja, Gospodine?” Cvjetnica je izazov i nama. Na krštenju je Isusu obećano da ćemo hrabro za njim; mnogo puta u različitim prigodama prozvani su vjernici da obnove svoja krsna obećanja.
A opet se događa da griješimo kao da nismo ništa shvatili. Cvjetnica i Veliki petak idu skupa. I u našim srcima. Tu se svaki vjernik može naći. Zato se tih dana čita potresni izvještaj muke Isusove.
OBIČAJI KOJE CRKVA PREPORUČA
KROZ VELIKI TJEDAN:
CVIJETNICA
Spomen na Gospodinov mesijanski ulazak u Jeruzalem vrši se procesijom ili svečanim ulaskom u čemu vjernici sudjeluju klicanjem, noseći grančice palme, masline, ili drugo zeleno granje. Neka u danu bude samo jedna procesija i to prije mise na kojoj se okuplja najveći dio zajednice. Prikladno je da procesija krene iz neke manje crkve ili drugog prikladnoga mjesta. U misi, nakon navještaja Muke Gospodnje, koja se naviješta čitanjem ili pjevanjem, neka se ne izostavi propovijed.
VELIKI ČETVRTAK
Danas je dopušteno slaviti samo misu posvete ulja i Misu Večere Gospodnje. Zabranjene su sve mise bez naroda. Pričest se vjernicima može dijeliti samo u misi. Bolesnici se mogu pričesti i izvan mise. Na početku večernje službe na Veliki Četvrtak svetohranište je prazno. Kruh za pričest vjernika mora seposvetiti u samomslavlju Mise Večere Gospodnje. U nekoj obližnjoj crkvi, kapeli ili pokrajnjoj lađi uredi se mjesto gdje će se nakon mise pohraniti Presveti Sakramenat, euharistijski kruh za pričest vjernika u liturgiji Velikoga Petka. Narav vazmenoga trodnevlja ne dopušta izlaganje Presvetoga u pokaznici nakon Mise Večere Gospodnje nego samo njegovo pohranjivanje. Neka se vjernici pozovu da nakon večernjeg bogoslužja dio noći provedu u molitvi i klanjanju na mjestu s Presvetim Sakramentom. Budući da se Presv. Sakrament pohranjuje radi pričesti vjernika u liturgiji Velikoga Petka, prijenos Svetootajstva ne vrši se u crkvama u kojima se neće slaviti bogoslužje Muke Gospodnje na Veliki Petak.Darovi za siromahe, sabrani osobito u korizmi kao plod pokore, mogu se donijeti i predstaviti u'misnoj procesiji s darovima, dok narod pjeva »Gdje je ljubav, prijateljstvo«.
VELIKI PETAK
Crkva na Veliki Petak ne slavi euharistiju. Pričest se dijeli samo u obredima Muke Gospodnje, a bolesnicima se može nositi u svako doba dana. Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja. Liturgija sprovoda može se slaviti, ali bez pjevanja, bez sviranja orgulja i bez zvonjenja zvona. Danas i na Veliku Subotu preporučuje se slavljenje Službe čitanja i Jutarnje zajedno s pukom. Tom službom, nekoć zvanom "Officium tenebrarum", vjernicima se nudi da u pobožnom razmišljanju muke, smrti i ukopa Gospodinova iščekuju navještaj uskrsnuća. U liturgiji Muke Gospodnje neka se, zbog istinitosti i jasnoće znaka, otkriva i za klanjanje izlaže samo jedan križ. Nakon službe Muke Gospodnje križ koji je u bogoslužju razotkriven neka na prikladnom mjestu bude vjernicima izložen za osobno klanjanje i molitvu. Vjernici su dužni, prema kanonskim propisima, obdržavati post s nemrsom, a preporučuje se da se on, kao »vazmeni post«, produži sve do vazmenoga bdijenja kao znak iščekivanja Uskrsnuća.
VELIKA SUBOTA
Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, a pričest se može dijeliti samo kao popudbina. Vazmeno bdijenje slavi se noću: može početi ili čim padne noć ili kasnije, a treba da završi prije svanuća nedjelje. Narav znaka iziskuje da se svake godine u Vazmenom bdijenju blagosljivlje nova uskrsna svijeća, napravljena od prirodnoga voska. Uskrsna svijeća kroz čitavo vazmeno vrijeme stoji kod ambona i pali se u svim zajedničkim bogoslužnim činima. Gdje postoji običaj blagoslova uskrsnih jela neka se ne blagoslivljaju prije Vazmenoga bdijenja.
USKRS
Priliči da se u danjoj misi kao oblik pokajničkog čina vrši škropljenje vodom koja je blagoslovljena u Vazmenome bdijenju. Istom vodom neka se napune i posude na ulazu u crkvu. Hvale je vrijedno da se na dan Vazma zajedno s pukom slavi svečana Večernja koja nosi krsno obilježje, a upotpunjena je procesijom do krsnog zdenca, čime se vrši spomen na otajstvo krštenja.
I.
BLAGO OBITELJI u kojoj se svi članovi okupljaju na ZAJEDNIČKU MOLITVU, jer će u njoj prebivati Gospodin!
II.
BLAGO OBITELJI koja SVETKUJE NEDJELJU - DAN GOSPODNJI, i gdje svi idu na sv. misu, te često na ispovijed i pričest, jer će njeni članovi biti pozvani na NEBESKU GOZBU!
III.
BLAGO OBITELJI u kojoj se djeca rađaju, te u kojoj se svako začeto dijete prima kao Božji dar, jer će ta obitelj imati BUDUĆNOST i bit će KAO KUĆA SAZIDANA NA ČVRSTOJ STIJENI!
IV.
BLAGO OBITELJI u kojoj nema psovke i kletve, ružnih riječi i svađe, loših knjiga i časopisa, jer će ta obitelj biti BOŽJA TVRĐAVA NA ZEMLJI!
V.
BLAGO OBITELJI čiji se članovi čuvaju grešnih zabava, lošeg društva i pijanstva, jer će u toj obitelji vladati KRŠĆANSKO VESELJE!
VI.
BLAGO OBITELJI u kojoj djeca i mladež redovno pohađaju vjeronauk, čitaju vjerske knjige i novine, ne skitaju se noću po sumnjivim lokalima i disko- klubovima, jer će ta obitelj biti DUHOM ZDRAVA I U ŽIVOTU SRETNA!
VII.
BLAGO OBITELJI u kojoj roditelji imaju utjehu i sreću u dobroj i poslušnoj djeci, a djeca primjer vjerskog života u kršćanskim roditeljima, jer će ta obitelj biti OAZA NEBA NA ZEMLJI!
VIII.
BLAGO OBITELJI u kojoj na vrijeme pozovu svećenika k bolesniku jer će mu bolest biti olakšana, a u slučaju smrti - SMRT BLAGOSLOVLJENA!
IX.
BLAGO OBITELJI u kojoj nema rasipništva i oholosti života, u kojoj djeca i mladež uče i rade - a ne ljenčare, u kojoj se živi čisto i skromno, jer takvoj obitelji Bog daje ČISTU I MIRNU SAVJEST!
X.
BLAGO OBITELJI u kojoj svi članovi žive i rade u jedinoj nam i od Boga blagoslovljenoj domovini naših slavnih pređa, te u kojoj nitko ne boluje od želje za napuštanjem Domovine i životom u KLETOJ TUĐINI!
Bračna ljubav ne sastoji se samo u tjelesnom činu. Još manje u samom užitku. To je, na žalost, moguće i bez prave ljubavi, jer čovjek je sklon sebičnosti i samoživosti. Ne posjeduje potpun sklad duše i tijela sa svojim ljudskim određenjem. Zato može upotrijebiti, pa i zloupotrijebiti, drugu osobu za svoje vlastito zadovoljstvo kao prosto sredstvo a da je ne ljubi. A osoba ne smije biti sredstvo. Bračna ljubav nije ni sama tjelesna sklonost dviju osoba, ni ona sentimentalna zanesenost jednoga za drugo koja se toliko opisuje u filmovima, romanima, zabavnoj glazbi.
Bračna ljubav između muža i žene ne sastoji se ni u kakvim vanjskim činima, iskazivanjem nježnosti i uvjeravanjima. Ona je unutrašnji stav čovjeka, unutrašnja odlučnost biti u svemu jedno za drugo. Vanjski čini i riječi bez unutrašnje istine samo su predstava, gluma, hipokrizija. Oni su za osobu zapravo uvreda ako ne izražavaju nešto istinsko što se u srcu nosi.
I samo najintimnije bračno sjedinjenje muške i ženske osobe nije svrha samome sebi, već je ono izraz potpunog duševnog sjedinjenja, punog jedinstva i međusobnog predanja na život i smrt, nerazdvojnog stapanja dviju sudbina. Bog je začetnik te ljubavi i te zajednice života u ljubavi koja se naziva brakom.
Bračni život jest proživljavanje te ljubavi koja ima svoj izvor u Bogu. Svjesna međusobna ljubav muža i žene nalazi svoje utjelovljenje u novom biću koje izraste iz njihova ujedinjenog srca.
Slavimo svetkovinu Svih svetih. Ideja za svetkovanje Svih svetih pojavila se u petom stoljeću kršćanstva na kršćanskom istoku i to kao zajednički spomen svih svetih kršćanskih mučenika prvih stoljeća kršćanstva. S istoka se ta ideja polako preselila na zapad koji ju je obogatio u značenju.
Na zapadu se, naime, od devetog stoljeća ne slave samo svi sveti mučenici, nego i svi drugi sveci kojima, zbog toga što ih je puno više nego li dana u godini, nije moguće slaviti blagdan određenog dana u godini. Suvremeni misal je napravio i korak dalje u širenju značenja današnje svetkovine ubrajajući u one kojih se danas slavi ne samo kršćanske mučenike i svece, nego i sve one koji su, bez obzira na njihovu vjeru, zaživjeli vječnost u Bogu i postali dionici otkupljenja koje nam je osigurao Isus Krist svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Tim je svetkovina Svih svetih postala svetkovina svih spašenih koji su zaživjeli stanje zajedništva s Bogom, a koje mi kršćani nazivamo raj.
Ovim je suvremeni misal, poštujući tisućljetnu tradiciju Crkve, otvorio perspektivu i za ono što slavimo sutra, a zbog čega s pravom već danas posjećujemo naša groblju, a to je proslava Dušnog dana ili Spomena svih vjernih mrtvih. U Crkvi se, naime, davno osjetila potreba da se svetima koji su zaživjeli puninu zajedništva s Bogom i koje se slavi prvog studenoga, pridodaju i oni sveci koji svoju svetost nisu zaživjeli u potpunosti, ali su prema njoj usmjereni. Riječ je o svetim dušama u čistilištu kojima je Crkva, počevši od današnje Francuske, već negdje početkom drugog tisućljeća počela posvećivati dan nakon svetkovine Svih svetih kao dan sjećanja i molitve da bi se naša braća i sestre oslobodili čistilišnih muka i što prije pridružili onima koje slavimo u svetkovini Svih svetih.Ovim dolazimo do posebnosti značenja današnje svetkovine za sve one koji je slave u vjeri. Svojih se, naime, pokojnika sjećaju i oni koji nisu vjernici, ali jedino vjernici u to sjećanje uključuju nadu da njihovi pokojnici nisu prestali postojati, da žive, da imaju ne samo prošlost, nego sadašnjost i budućnost. I ne samo to! Današnja svetkovina izvor je ne samo nade za one koji su živjeli i umrli, nego i za sve nas koji živimo, a među nama osobito one koji, u skladu s evanđeljem o blaženstvima, žive iskustvo siromaštva i patnje, traže pravednost i oko sebe šire mir, koji su ponizni i milosrdni, koji vjeruju, za vjeru žive i za vjeru pate.
Današnja svetkovina je, nadalje, izvor nade za sve ljude, bez obzira na sve naše podijele, koji Boga traže čistim i iskrenim srcem. Riječ je o nadi da ćemo i svi mi, kad se pridružimo našim pokojnicima, zaživjeti vječnosti, nadi da ćemo se ponovno radovati susretu s našom braćom i sestrama kojih više nema među nama, a među kojima su naši roditelji, djedovi i bake, sinovi i kćeri, supružnici, braća i sestre, prijatelji i znanci, branitelji ..., ma svi oni koji puninu zajedništva života u Bogu već žive ili su na putu prema njoj pa im je potrebna naša molitva.Proslava blagdana Svih svetih za one koji je slave u vjeri s ljubavlju za one kojih više nema među nama i s nadom ponovnog susreta s njima, otvara nam još jedan vidik svetosti bez kojeg bi proslava ove svetkovine bila vrlo siromašna, a to je vidik naše kršćanske svetosti.
Svetkovinu Svih svetih, naime, ima smisla slaviti – pa i za naše mrtve moliti očekujući ponovni susret s njima u vječnosti – samo ako nam ta svetkovina budi svijest da smo mi sveti, da se, kako nam kaže Ivan u drugom današnjem čitanju, kao kršćani „djeca … Božja zovemo, i jesmo“, da smo kao djeca Božja u svakodnevnom životu pozvani provoditi u djelo program Isusovih blaženstava, tj. biti u svakodnevnom životu i u konkretnim životnim okolnostima siromašni duhom, ožalošćeni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čistim srcem, mirotvorci i progonjeni zbog pravednosti, kako bismo, „kad se očituje“ Bog u svojoj punini, mogli biti „njemu slični jer vidjeti ćemo ga kao što jest“ i mogli biti ubrojeni među ono „veliko mnoštvo, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakog naroda, i plemena i puka i jezika“ o kojem Ivan piše u knjizi Otkrivenja.Dok svece koji su proslavljeni u nebu slavimo u jednom danu, a za duše u čistilištu molimo u drugom danu, svoju svetosti ne možemo sažeti u jedan određeni dan. Naša svetost zahtjeva trud i rad na sebi svakog dana, sata, minute. Nije to lako. Lakše se sjetiti svetosti drugih i nju slaviti, lakše je za druge moliti, nego li poraditi na sebi i svojoj svetosti. Ono, međutim, prvo ima smisla samo ako se čini ovo drugo, svakodnevnim radom na sebi i usmjeravanjem sebe prema budućnosti u Bogu.Neka nam je sretna i blagoslovljena svetkovina Svih svetih!
mons. Mate Uzinić
biskup dubrovački
RASPORED BLAGOSLOVA KUĆA I OBITELJI ZA NAREDNI TJEDAN
5. siječnja Rusići i Miočići, od Ine do Župana.
7. siječnja Komaji, Grušići i Masješi
8. siječnja Čilipi - Od Stojanovića do Novaka
9. siječnja - Čilipi od Vezilića do Novakovića, te od Risa do Bakića i Novaka
10. siječnja Čilipi - od Predcrkve do Željezničke stanice
Dok vrijeme traju blagoslovi neće biti župskog vjeronauka.
Raspored blagosova i svetih misa
O G L A S I
12. travnja 2026.
USKRS
NEDJELJA BOŽJEG MILOSRĐA
– U 8,30 je sveta misa u Močićima za pok. Mariju i Iva Jovicu;
iz obitelji Štimac, Diklić i Car;
Marijanu Cvjetković i sve pok. iz obitelji Cvjetković i Njirić.
- U 9,45 sati je krunica Božjeg milosrđa i sveta misa na Matici za puk.
PONEDJELJAK
13. travnja 2026.
– U 17 sati je sprovod pok. Kati Zorić.
– U 19 sati je sveta misa na Matici za pok. Nikuna, Lucu i don Nika Kusalića.
UTORAK
14. travnja 2026.
– U 16,30 do 18 sati je vjeronauk za prvopričesnike uz 15 minutni odmor.
- U 19 sati je sveta misa na Matici za pok. Nikšu Brautovića.
SRIJEDA
15. travnja 2026.
– U 18 sati je Krunica svetom Josipu.
- U 18,30 sati je klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu.
- U 19 sati je sveta misa na Matici za pok. Vlaha, Katu, Boža i ostale iz obitelji Ucović i Miloslavić.
- U 21 sat je u knjižnici vjeronauk za krizmanike.
ČETVRTAK
16. travnja 2026.
– U 18 sati je vjeronauk za 8. razred.
- U 19 sati je Matici sveta misa za pok. Pera i Analizu Škobelj.
PETAK
17. travnja 2026.
– U 15,30 je vjenčanje Marka Vušića i Paule Lovreković.
- U 19 sati sveta misa na Matici za pok. Maru, Nika, Pavušu i ostale iz obitelji Grbić.
SUBOTA
18. travnja 2026.
– U 19 sati sveta misa na Matici za pok. Katu Zorić.
19. travnja 2026.
TREĆA VAZMENA NEDJELJA
– U 8,30 je sveta misa u Uskoplju za pok. Iva, Stanku i ostale Turudiće.
- U 9,30 je na Matici krunica Božjeg Milosrđa.
- U 10 sati je sveta misa na Matici za potrebe puka.
Daje se na znanje da namjeravaju sklopiti brak
MARKO VUŠIĆ
Luka i Marije rođ. Marojica iz Mlina i
PAULA LOVREKOVIĆ
Damira i Lidije rođ. Matenda iz Zagreba, župa sv. Jeronima.
Statistika ŽUPE ČILIPI
2008. godina
umrli: 20
kršteni: 20
vjenčani: 6
2009. godina
umrli: 18
kršteni: 25
vjenčani: 8
2010. godina
umrli: 16
kršteni: 25
vjenčani: 12
2011. godina
umrli: 20
kršteni: 25
vjenčani: 8
2012. godina
umrli: 17
kršteni: 20
vjenčani: 5
2013. godina
umrli: 19
kršteni: 22
vjenčani: 6
2014. godina
umrli: 17
kršteni: 15 (napomena - 3 djece je rođeno krajem 2014. a kršteno u 2015. godini)
vjenčani: 12
2015. godina
umrli: 19
kršteni: 19
vjenčani: 3
2016. godina
umrli: 28
kršteni: 18
vjenčani: 12
2017. godina
umrli: 18
kršteni: 12
vjenčani: 10
Više...
Raspored ispovijedanja
Radnim danom - prije večernje Svete mise.
Prema dogovoru sa župnikom.
ŽUPNICI U ŽUPI SV. NIKOLE – ČILIPI
1746. – 1779. Nikola Zaneti
1779. – 1836. Ivo Milošević
1836. – 1837. Ivo Svilokosić
1837. – 1838. Dominik Stilić
1838. – 1846. Niko Derocco
1846. – 1882. Antun Barabić
1881. – 1904. Antun Tvrdeić
1904. – 1908. Vice Medini
1908. – 1918. Jozo Prodan
1919. – 1928. Đuro Krečak
1928. – 1960. Luka Antunović
1960. – 1991. Ivo Kordić
1992. – 1999. Stjepan Kordić
1999. – 2000. Ivan Šimić
2000. – 2003. Stipe Miloš
2003. - Josip Barišić
Župnik don Josip Barišić rođen je 31.kolovoza 1943. godine u Zagrebu od oca pok. Nikole i majke Marije. Završio je Bogoslovni fakultet u Splitu te je zaređen 29.lipnja 1967. godine. Prvu svetu misu služio je 9.srpnja 1967. godine. Kao župnik bio je u Župi Vitaljina od 1968. do 1970., Župa Čara od 1970. do 1976. , Župa Ston i mali Ston od 1976. do 1995., Župa Blato od 1995. do 2003. te Župa Čilipi od 2003. godine pa sve do danas.
Glazba, folklor, očuvanje starih narodnih skladbi i običaja u Čilipima je daleko više izražena nego u drugim krajevima Konavala. Čilipi su tradicionalno „glazbena sredina“ te su brojni mještani članovi raznih glazbenih društava, udruga, orkestara i slično. Stoga i postojanje Pjevačkog zbora u crkvi datira od samog ustanovljena Župe u Čilipima.
U Crkvi sv. Nikole u Čilipima djeluju tri mješovita pjevačka zbora: Župni pjevački zbor, Dječji pjevački zbor kojeg popularno zovu „Mali Konavljani“ te Zbor mladih.
Župni pjevački zbor broji gotovo 30 članova pod vodstvom prof. Matije Novakovića, ujedno člana Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Zbor redovito sudjeluje na nedjeljnim Svetim misama, te prigodom svim blagdana i svetkovina u župi. Česti su gosti na prigodnim koncertima i smotrama zborova kako u Dubrovnika, tako i u drugim mjestima i gradovima u Hrvatskoj.
Dječji zbor „Mali Konavljani“ djeluje od 2011. godine pod vodstvom prof. Sanje Kovačić i okuplja tridesetak djece s područja župe. I oni, kao i stariji pjevački zbor, nastupaju i nadopunjavaju se Župnim zborom na nedjeljnim svetim misama i u posebnim prigodama. „Mali Konavljani“ imali su zapažen nastup na smotri dječjih zborova „Zlatna harfa“ u Blatu na Korčuli 2012., a česti su odlasci i nastupi u okolnim mjestima u Konavlima.
Prigodom Susreta hrvatske katoličke mladeži u travnju 2014. godine u našoj župi oformio se i zbor mladih koji su zajedno sa zborom "Mali Konavljani" uveličali svečanost i bogoslužje pred više od 2.000 ljudi na svetoj misi ispred Crkve sv. Nikole 27.travnja 2014. Zbor broji više od 30 članova pod vodstvom Perice Radovića, Stipice Vezilića i Cvjetka Kovačića.
Posebnost Crkve u Čilipima su orgulje s 8 registara, nepoznatog graditelja, koje datiraju iz kraja 16. i početka 17. stoljeća i kao takve jedne su od najstarijih, funkcionalnih orgulja u Hrvatskoj.
Pastoralno vijeće:
Jurica Kostopeč
Vlaho Voinić
Miho Katušić
Pavo Senjo
Cvjetko Kovačić
Nikša Pendo
Luko Radović
Pero Baule
Davor Kalačić
Nino Caput
Đivo Krilanović
Niko Bakić
Ivo Župan
Đuro Arbulić
Rado Grbić
Pero Grbić
Luko Bronzan