Konavle su najjužnije područje Hrvatske države. Prostiru se od mjesta Obod (Župa Cavtat) do rta Oštro na Prevlaci (Župa Vitaljina) i na sjeveru do brdovitih dijelova Župe Stravča koji graniče se Bosnom i Hercegovinom.
Konavle imaju rodno polje, zemlju i brojne izvore vode. Stanovnici se bave uglavnom poslovima vezanim uz turizam te poljoprivrednom proizvodnjom, uzgojem vinove loze, maslina i drugih kultura kojima ovaj kraj obiluje, a blaga mediteranska klima i Bogom dana zemlja čine ih obilnima i kvalitetnima. Zračna luka u Čilipima je srce Konavala gdje je veliki broj zaposlenih kao i u cavtatskim hotelima, a ne mali broj ljudi svoje zanimanje našao je u dvadesetak kilometara udaljenom Dubrovniku. Konavle imaju dvije središnje osnovne škole u Grudi i Cavtatu, a nakon čega školovanje nastavljaju u Dubrovniku i dalje.
Konavoski Dekanat, na samom jugu Republike Hrvatske, ima osam župa: Cavtat (Sv. Nikola), Čilipi (Sv. Nikola), Gruda (Presv. Trojstvo), Pločice (Sv. Lazar, od 2000.god. Gospa Karmelska), Vitaljina (Sv. Spas), Dubravka (Sv. Nikola), Pridvorje (Sv. Srđ i Bah), Stravča Sv. Đurađ) i dva franjevačka samostana: Pridvorje (Sv. Vlaho) i Cavtat (Snježna Gospa). Dvije su najstarije župe Cavtat i Pločice pod koje sve do 16. stoljeća spadaju cijele Konavle. Od 16. do 18. stoljeća nastaje ostalih šest župa. Najmlađa je župa Čilipi.
Od prihvaćanja kršćanstva u ranome srednjem vijeku pa do danas Konavle su se nalazile pod upravom biskupija i nadbiskupija u sastavu Rimokatoličke crkve, a stanovnici, čak i u kratkim razdobljima pripadnosti Konavala srpskoj i bosanskoj državi, u apsolutnoj su većini bili rimokatolici. Dekanat ima gotovo 8000 vjernika od čega je 96% rimokatoličke vjere. Najviše vjernika broje župe Cavtat, Čilipi i Gruda, oko 5500, a ostalo su manje župe. Konavljani su vjernici koji čuvaju vjersku i kulturnu tradiciju. Domovi se blagoslivljaju, brakovi se u crkvi sklapaju, razvodi se skoro i ne događaju, djeca se rađaju, vjersku pouku pohađaju. Uskrsne, Božićne i blagdanske dužnosti se obavljaju. U dobroj mjeri je živa svijest o nedjeljnoj i blagdanskoj dužnosti. Pričesti se primaju, a bolesnici se svetim tajnama proviđaju.
Jedinstveni, prelijepi, prirodni fenomen Konavala nadaleko je poznat i tijekom povijest na bezbroj načina prikazan kroz brojne umjetničke i kulturološke izričaja. Smještene između mora i početka brdovitih masiva Konavle imaju rodno polje i brojne izvore pitke voda. Stanovnici se tradicionalno bave uzgojem vinove loze i maslina te drugih poljoprivrednih proizvoda koje ova bogata zemlja može dati. Tu su nadaleko poznati Konavoski dvori i park prirode Prevlaka, biser na Jadranu Cavtat sa svojom rivom, cvjetnjacima, hotelima, Meštrovićevim mauzolejem, Bogišićevom pinakotekom, Čilipe sa svojim nadaleko poznatim folklornim priredbama.
Zbog svojeg bogatstva i ljepota Konavle su bile uvijek na meti pljačkaša i raznoraznih barbara koji su redovito Konavle napadali sa sjevera i istoka. Gotovo uvijek pored privatnih, obiteljskim imanja na meti pljačkaša bili su crkveni objekti i vrijednosti. Spomenimo samo 1806. kad su Rusi i Crnogorci samo u tri mjeseca (samo u Čilipima) spalili svaku desetu kuću i ubili 44 mještanina. Komunizam je ubrao više žrtava, dok su četnici 1991.-1992. učinili velike pljačke, po logorima premlaćivali i ubijali zatočenike, na stotine kuća zapalili, polja su uništena, a deseci Konavljani za slobodu svoga kraja i Hrvatske dali su svoj život. Njima u čast i za trajno sjećanje na te dane u Čilipima je, neposredno uz Crkvu sv. Nikole, podignut spomenik „Konavoska mati“.
Konavljani su se i nakon toga ponovno podigli i uz Božju pomoć obnovili svoje domove i vratili se živjeti na zemlju, ili kako u Konavlima kažu Domovinu, svojih djedova. „Konavoska mati“, uništeni kipovi Svete obitelji u Čilipima u crkvi i brojne spomen ploče ostati će trajan fizički znak na proteklo vrijeme barbarske vladavine, a u dušama Konavljana sjećanje, molitva i vjera u Boga da se to više nikada neće ponoviti.
U svojoj višestoljetnoj povijesti katolici Konavala često su se susretali s brojnim iskušenjima svoje kršćanske vjere. Međutim, narod i njihova crkve zajednica sa svećenicima na čelu uspješno su se oduprli svim pritiscima i nasilju te očuvali vjersku, katoličku homogenost kraja u kojem žive.