Ulazimo u najbogatije vrijeme crkvene godine. Veliki tjedan... Započinjemo ga Cvjetnom nedjeljom ili Cvijetnicom.
Sav naš životni prostor u ovo vrijeme nekako zamiriši proljećem i šarenilom. Prema izvješću iz evanđelja brojni hodočasnici u Jeruzalemu dočekali su Isusa kao Mesiju. Nosili su cvijeće i zelenje, najviše maslinove grančice, prostirali su pred njega svoje plašteve i iskazivali su mu pjesmom i pljeskanjem svoju radost i priznanje. To se i danas zove svečanim Isusovim ulaskom u Jeruzalem. Bilo je to kronološki nekoliko dana prije židovskog blagdana Pashe. Crkva nastoji kalendarski svake godine pratiti u svojim obredima ono što se događalo u Isusovu životu tih posljednjih dana. Međutim, Cvjetnica je blagdan pun unutarnjih napetosti i oscilacija. Poruke su bremenite. S Cvjetnicom počinje i vrijeme Isusove muke.

Prema tome najprije vidimo Isusa uzvišena u prvom dijelu crkvenih obreda u svečanom ulasku u Jeruzalem, a u drugom dijelu čita se izvješće o njegovoj teškoj muci i smrti. Najprije mu ljudi kliču i slave ga, a u drugom dijelu svjetina viče i poručuje Pilatu: “Raspni ga!” Slava pa poniženje. Grozan kontrast koji se nažalost i dogodio u Isusovu slučaju. Što se zaista događalo, jesu to isti ljudi koji su ga dopratili u Jeruzalem i oni koji su se našli pred Pilatovom sudnicom, koji su mu klicali, a onda tražili njegovu smrt? Teško je reći, ali nije daleko od istine činjenica da se čovjek može često i brzo promijeniti u svojim stavovima, da može brzo zaboraviti na neke činjenice i da može biti pod utjecajem svijeta.

Čovjek može brzo zaboraviti na dobročinstva i zaveden okolinom tražiti smrt svoga dobročinitelja. Nitko u tome nije siguran. Najrječitiji su u tome sami apostoli. Oni su pošli za Isusom, slušali ga i pratili u stopu, mnogo su toga s njim podijelili. Bili su dio njegova života. Izgledalo je kao da tu sve štima. Međutim, i oni su bili često u napastima. Kad ih je Isus na Posljednjoj večeri prozvao i dao do znanja kako će ga jedan od njih izdati, mi danas znamo da je on pri tome mislio na Judu. No, apostoli nisu znali. Jedan od njih, to bi moglo značiti bilo tko od njih.

A ni jedan se u tom času nije osjećao sigurnim da nije u nečem Isusa krivo shvatio i da nije negdje očijukao s vlastitim profiterstvom dok je Isus pozivao na sebedarje. Dakle, u tom času dok Isus govori o izdaji evanđelje nam govori kako su se svi pitali: “Da nisam ja, Gospodine?” Cvjetnica je izazov i nama. Na krštenju je Isusu obećano da ćemo hrabro za njim; mnogo puta u različitim prigodama prozvani su vjernici da obnove svoja krsna obećanja.

A opet se događa da griješimo kao da nismo ništa shvatili. Cvjetnica i Veliki petak idu skupa. I u našim srcima. Tu se svaki vjernik može naći. Zato se tih dana čita potresni izvještaj muke Isusove.

OBIČAJI KOJE CRKVA PREPORUČA

KROZ VELIKI TJEDAN:

CVIJETNICA

 Spomen na Gospodinov mesijanski ulazak u Jeruzalem vrši se procesijom ili svečanim ulaskom u čemu vjernici sudjeluju klicanjem, noseći grančice palme, masline, ili drugo zeleno granje. Neka u danu bude samo jedna procesija i to prije mise na kojoj se okuplja najveći dio zajednice. Prikladno je da procesija krene iz neke manje crkve ili drugog prikladnoga mjesta. U misi, nakon navještaja Muke Gospodnje, koja se naviješta čitanjem ili pjevanjem, neka se ne izostavi propovijed.

VELIKI ČETVRTAK

Danas je dopušteno slaviti samo misu posvete ulja i Misu Večere Gospodnje. Zabranjene su sve mise bez naroda. Pričest se vjernicima može dijeliti samo u misi. Bolesnici se mogu pričesti i izvan mise. Na početku večernje službe na Veliki Četvrtak svetohranište je prazno. Kruh za pričest vjernika mora seposvetiti u samomslavlju Mise Večere Gospodnje. U nekoj obližnjoj crkvi, kapeli ili pokrajnjoj lađi uredi se mjesto gdje će se nakon mise pohraniti Presveti Sakramenat, euharistijski kruh za pričest vjernika u liturgiji Velikoga Petka. Narav vazmenoga trodnevlja ne dopušta izlaganje Presvetoga u pokaznici nakon Mise Večere Gospodnje nego samo njegovo pohranjivanje. Neka se vjernici pozovu da nakon večernjeg bogoslužja dio noći provedu u molitvi i klanjanju na mjestu s Presvetim Sakramentom. Budući da se Presv. Sakrament pohranjuje radi pričesti vjernika u liturgiji Velikoga Petka, prijenos Svetootajstva ne vrši se u crkvama u kojima se neće slaviti bogoslužje Muke Gospodnje na Veliki Petak.Darovi za siromahe, sabrani osobito u korizmi kao plod pokore, mogu se donijeti i pred­staviti u'misnoj procesiji s darovima, dok narod pjeva »Gdje je ljubav, prijateljstvo«.

VELIKI PETAK

 Crkva na Veliki Petak ne slavi euharistiju. Pričest se dijeli samo u obredima Muke Gospodnje, a bolesnicima se može nositi u svako doba dana. Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja. Liturgija sprovoda može se slaviti, ali bez pjevanja, bez sviranja orgulja i bez zvonjenja zvona. Danas i na Veliku Subotu preporučuje se slavljenje Službe čitanja i Jutarnje zajedno s pukom. Tom službom, nekoć zvanom "Officium tenebrarum", vjernicima se nudi da u pobožnom razmišljanju muke, smrti i ukopa Gospodinova iščekuju navještaj uskrsnuća. U liturgiji Muke Gospodnje neka se, zbog istinitosti i jasnoće znaka, otkriva i za klanjanje izlaže samo jedan križ. Nakon službe Muke Gospodnje križ koji je u bogoslužju razotkriven neka na prikladnom mjestu bude vjernicima izložen za osobno klanjanje i molitvu. Vjernici su dužni, prema kanonskim propisima, obdržavati post s nemrsom, a preporučuje se da se on, kao »vazmeni post«, produži sve do vazmenoga bdijenja kao znak iščekivanja Uskrsnuća.

VELIKA SUBOTA

 Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, a pričest se može dijeliti samo kao popudbina. Vazmeno bdijenje slavi se noću: može početi ili čim padne noć ili kasnije, a treba da završi prije svanuća nedjelje. Narav znaka iziskuje da se svake godine u Vazmenom bdijenju blagosljivlje nova uskrsna svijeća, napravljena od prirodnoga voska. Uskrsna svijeća kroz čitavo vazmeno vrijeme stoji kod ambona i pali se u svim zajedničkim bogoslužnim činima. Gdje postoji običaj blagoslova uskrsnih jela neka se ne blagoslivljaju prije Vazmenoga bdijenja.

USKRS

 Priliči da se u danjoj misi kao oblik pokajničkog čina vrši škropljenje vodom koja je blagoslovljena u Vazmenome bdijenju. Istom vodom neka se napune i posude na ulazu u crkvu. Hvale je vrijedno da se na dan Vazma zajedno s pukom slavi svečana Večernja koja nosi krsno obilježje, a upotpunjena je procesijom do krsnog zdenca, čime se vrši spomen na otajstvo krštenja.