- Nalazite se ovdje:
-
Naslovnica
- Foto galerija
Devetog četvrtka po Uskrsu tradicionalno je u svim župana obilježeno Tijelovo koje je u Konavlima poznato pod imenom Korosante.
Posebno svečano je u našoj župi, u Čilipima, gdje je nakon mise koju je predvodio mjesni župnik don Josip Barišić, održana tradicionalna procesija s Presvetim oltarskim sakramentom oko Crkve svetog Nikole.
U procesiji predvođenoj barjacima svih bratstava najviše su oduševljenja brojnih okupljenih vjernika izazvala dječica u konavoskim nošnjama koja su prema običaju put posipala laticama cvijeća.
Uslijed pandemije koronavirusa i uputa Stožera civilne zaštite, nedjeljne svete mise u Župi svetog Nikole u Čilipima, s početkom u 10 sati održavat će se na otvorenom, ispred crkve kao što je već bilo prošlu nedjelju 3. svibnja. S tim svezi promet vozilima ispred crkve biti će zatvoren u vremenu od 9,30 do 11,30 na način kako se to uobičajeno čini kada su na istom prostoru folklorne priredbe KUD-a Čilipi.
Nakon više od mjesec i pol dana u Čilipima je 3. svibnja 2020. prvi put služena sveta misa po preporukama Nacionalnog Stožera civilne zaštite te Biskupa Splitske metropolije upućenih svećenicima i vjernicima o slavljenju svetih misa u vrijeme zaraze koronavirusom. Lijepo i sunčano vrijeme omogućilo je župniku don Josip Barišić služiti misu s vjernicima ispred crkve Sv. Nikole, a kako je na kraju napomenuo, tako će biti i ubuduće dok traju mjere Stožera. Kako je bilo u Čilipima pogledajte u našoj fotogaleriji.
U nedjelju 3. svibnja u 10 sati je sveta misa na Matici za puk. Ako nam vremenske prilike dozvole, sveta misa služit će se ispred crkve, na otvorenom. U slučaju lošeg vremena, sveta misa biti će u crkvi, uz obvezno pridržavanje propisanih odredbi za održavanje misa u zatvorenom prostoru. Istog dana u 8,30 imat ćemo blagoslov polja i križa u Gabrilima ispred crkve sv. Dimitrija.
Župnik don Josip Barišić
PISMO BISKUPA SPLITSKE METROPOLIJE
SVEĆENICIMA I VJERNICIMA
O SLAVLJENJU SVETIH MISA I DRUGIH LITURGIJSKIH SLAVLJA
U VRIJEME ZARAZE KORONAVIRUSOM
Draga braćo i sestre!
Raduje nas što je sazrjelo vrijeme da se postupno ublažavaju mjere ograničavanja vjerskih okupljanja u vrijeme pandemije. U četvrtak, 23. travnja 2020. god., Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku kojom se dopuštaju vjerska okupljanja od 2. svibnja 2020. god., čija je obustava bila donesena odlukom Stožera civilne zaštite od 19. ožujka 2020. god.
Dok zahvaljujemo svima koji vode brigu o našem zdravlju, zahvaljujemo i vama, dragi svećenici i vjernici, što ste odgovorno prihvatili i pridržavali se Odredbi HBK od 19. ožujka 2020. god. s obzirom na sprječavanje širenja bolesti COVID-19. Odredbe smo donijeli, prema Odluci Stožera civilne zaštite, iz ljubavi i odgovornosti prema vjernicima i društvenoj zajednici u kojoj živimo, osobito prema najugroženijima. Vjerujemo da je ta, za nas teška odluka, pomogla usporavanju širenja pandemije, a time i održivosti sustava zdravstvene skrbi.
Proteklih tjedana smo često, osobno i obiteljski, upravljali molitve i vapaje Isusu i Majci Mariji, koja je kao zdravlje bolesnih slika sigurne nade i utjehe. Potičemo vas da i dalje vršite djela pobožnosti i molite naše nebeske zaštitnike da nam pomognu biti postojanima u vjeri i da nam isprose mir duše i zdravlje tijela.
Vjerujemo da čovjeka od početka stvaranja prati i vodi Milosrdni Otac, ali i da to ne isključuje našu vjerničku odgovornost za naš život i život bližnjih. Zato vas pozivamo da ovoj situaciji nastavite pristupati vjernički odgovorno i držite se svih uputa, kako bi sustav zdravstvene skrbi mogao i dalje funkcionirati, a mi vjernici, što je nama osobito važno, mogli nastaviti s javnim vjerskim okupljanjima.
Prema odluci Vlade kojom se dopuštaju vjerska okupljanja, a na tragu preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, mi, biskupi Splitske metropolije, donosimo sljedeće odredbe:
- Tamo gdje je moguće, neka se svete mise slave na otvorenom, uz držanje mjera fizičkog razmaka.
- Neka se vrata crkve drže otvorenima da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve. Neka se uklone molitvenici i pjesmarice iz klupa. Kada god su crkve otvorene neka se unutra obdržava potreban fizički razmak i pojačano vodi briga o higijeni, prozračivanju i čišćenju.
- Neka posude za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i kapele i dalje ostanu prazne.
- Svećenici koji slave mise s narodom dužni su prije mise izmjeriti temperaturu. Svećenik koji ima neki od sljedećih simptoma: tjelesna temperatura iznad 37.2°C, kašalj, poteškoće s disanjem, kratak dah, neka ne slavi misu s narodom, niti dijeli sakramente, a ako nije u mogućnosti pronaći zamjenu, neka otkaže svetu misu. Isto tako, ako svećenik sumnja da je možda zaražen, a još nema simptome, neka ne slavi misu s narodom, niti dijeli sakramente.
- Neka se do daljnjega suzdrže od dolazaka na svete mise:
- starije i bolesne osobe
- osobe sa simptomima povišene tjelesne temperature, kašlja, poteškoća s disanjem, kratkog daha
- osobe s kroničnim bolestima poput bolesti srčanožilnog ili dišnog sustava, šećerne bolesti, malignih bolesti
- osobe koje su pod rizikom da su mogle biti u kontaktu s osobama pozitivnim na COVID-19 ili su pod sumnjom da bi mogle biti zaražene s COVID-19 ili su u samoizolaciji.
- Neka se u crkvama označe sva predviđena mjesta za vjernike koja moraju biti međusobno udaljena najmanje dva metra u svim smjerovima. Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebno da jedni od drugih budu odvojeni dva metra.
- Neka u svakoj crkvi za svako misno slavlje budu određeni redari koji bi vjernicima pomogli držati se svih uputa. Redari neka obavezno nose maske i rukavice. Na ulasku u crkvu neka svakom vjerniku poprskaju ruke sredstvom za dezinfekciju. Dužnost je redara ograničiti ulazak u crkvu onolikog broja vjernika koliko ima označenih mjesta, vodeći računa o pravilu vezanom za zajednička kućanstva. Neka se ostalim sudionicima, gdje god je to moguće uz držanje fizičkog razmaka, omogući praćenje liturgijskog slavlja izvan crkve. Neka se u crkvu ulazi na jedna vrata, a izlazi na druga, gdje god je to moguće. Neka se nakon svake mise prema uputama HZJZ-a dezinficira i prozrači crkvu.
- Prije mise, prilikom pripreme darova (kruha i vina) za svetu misu potrebno je nositi zaštitnu masku i prethodno dezinficirati ruke. Nakon što se pripreme darovi, neka se ciborij i plitica pokriju i cijelo vrijeme, a što uključuje i vrijeme posvete, ostanu pokriveni, kako ih se ne bi kapljično kontaminiralo.
- Neka se mise slave bez služenja ministranata.
- Neka se u obredu pružanja mira ne koristi gesta pružanja ruke.
- Neka svećenik, djelitelj svete pričesti, prije samog čina podjeljivanja svete pričesti stavi zaštitnu masku i dezinficira ruke.
- Za vrijeme pričesti, vjernici neka ostanu na svojim mjestima, odnosno neka se minimalno kreću u crkvi, a svećenik neka dođe do njih. Podjela svete pričesti neka bude isključivo na ruku. Neka se ciborij drži većim dijelom prekriven (poklopcem ili folijom) i pazi da se ciborij tijekom pričesti ne približava previše vjernicima da oni ne bi kapljično kontaminirali druge hostije. Neka se djeci ne stavlja križić tijekom pričesti.
- Neka u koncelebriranim slavljima glavni slavitelj, nakon što je dezinficirao ruke, sam pojedinačno podijeli hostije koncelebrantima, i neka se on pričesti pod obje prilike, a ostali samo blagovanjem Tijela Kristovog.
- Neka se za ispovijed koristi prostor (crkva, sakristija ili dvorana) gdje je moguće ostvariti potreban fizički razmak. Neka i ispovjednik i pokornik nose zaštitne maske, a prije ulaska pokornik je dužan dezifincirati ruke. Neka vjernici koji čekaju ispovijed drže potreban fizički razmak.
- Pjevački zborovi, ovisno o veličini prostora za pjevače, neka se svedu na nekolicinu koja može održavati propisani razmak.
- Neka se za vrijeme svete mise ne skuplja milostinja, a vjernici mogu ostaviti svoj prilog u prigodno postavljenim košaricama nakon svete mise.
- Sakramenti krštenja i ženidbe neka se slave držeći se fizičkog razmaka od najmanje dva metra između osoba, s izuzetkom za članove istog kućanstva. Neka svećenik nosi zaštitnu masku u onim dijelovima obreda u kojima ne može držati potreban fizički razmak. Obredne geste koje uključuju dodir, kao i bliske fizičke kontakte, treba svesti na najmanju moguću mjeru ili izbjegavati. Krštenja se vrše isključivo polijevanjem i to vodom blagoslovljenom unutar obreda.
- Prilikom podjeljivanja sakramenta bolesničkog pomazanja svećenik mora prije dolaska kod bolesnika staviti jednokratnu zaštitnu masku i rukavice. Bolnički kapelani i svećenici koji pastoralno skrbe u staračkim domovima i drugim sličnim ustanovama trebaju slijediti upute spomenutih ustanova za prevenciju zaraze.
- Prilikom slavlja kršćanskih sprovoda neka se obdržavaju zdravstvene i sigurnosne upute mjerodavnih državnih institucija. Sprovodne mise se mogu održavati samo nakon ukopa pokojnika i držeći se gore navedenih uvjeta za slavljenje svetih misa.
- Na vjerskim okupljanjima preporuča se svima nošenje maski.
- Župna kateheza i druge župne aktivnosti za djecu i mlade u organizaciji župe ostaju odgođeni do daljnjega. Sva ostala župna slavlja, sakramentali, pučke pobožnosti i drugi događaji kao i svi sastanci, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima, neka se održavaju isključivo ako su pastoralno opravdani i ako se može zadovoljiti uvjet fizičkog razmaka i druge propisane mjere. Pučke pobožnosti i drugi događaji unutar crkve ne mogu biti neposredno prije niti neposredno nakon svete mise.
- Sve vjernike koji zbog ove situacije u svojoj savjesti smatraju da ne mogu ili ne trebaju ići na misu, kao dijecezanski biskupi, oslobađamo dužnosti sudjelovanja na nedjeljnoj svetoj misi i potičemo ih da prijenos svete mise prate putem radija, televizije ili društvenih mreža. Također, potičemo ih i na duhovnu pričest tako da sebi posvješćuju stvarnu Kristovu prisutnost u euharistijskim prilikama i bude želju za sjedinjenjem s Njim.
- Župni, biskupijski i drugi crkveni uredi, ako je to nužno neka se otvore, ali se i dalje vjernicima preporučuje, kada god je to moguće, da se obraćaju navedenim ustanovama telefonom ili elektroničkom poštom.
- U crkvenim ustanovama u kojima živi više osoba, kao što su svećenički domovi, redovničke kuće, sjemeništa, neka se i dalje ograniče izlasci i kontakti s posjetiteljima izvana.
- Katolički vrtići, škole i druge odgojno-obrazovne i dobrotvorne ustanove dužne su slijediti upute Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i nadležnih ministarstava.
Sastavni dio ovih odredaba su: Preporuke za sprečavanje zaraze COVID-19 u crkvenim prostorima vezano za vjerska okupljanja i Preporuke za korištenje maski za lice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koje su u privitku i koje molimo da se detaljno prouče. Molimo odgovorne osobe da s ovim odredbama upoznaju vjernike u svojim zajednicama.
Ove odredbe stupaju na snagu u subotu, 2. svibnja 2020. god., u 24:00 sata te vrijede do opoziva ili do drugačije odluke. Stupanjem na snagu ovih odredaba opozivaju se sve ranije odredbe izdane u vezi s opasnošću od zaraze koronavirusom. Cilj ovih odredaba je omogućiti vjerska slavlja s narodom u vremenu pandemije, pa vas molimo da nam svojim odgovornim ponašanjem u tome pomognete.
Dok u ovo uskrsno vrijeme razmatramo otajstvo Kristove slavne pobjede nad smrću i nad grijehom, sjetimo se onih koji proživljavaju teške trenutke neizvjesnosti, straha i panike i budimo im blizu sa svojom molitvom, žrtvom i ljubavlju.
Sve vas stavljamo pod moćni zagovor naše nebeske Majke – Blažene Djevice Marije, svetog Josipa i naših svetih zaštitnika: Dujma, Vlaha, Mihovila i Stjepana.
U Kristu vam odani,
† Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit
† Mate Uzinić, dubrovački biskup
† Tomislav Rogić, šibenski biskup
† Petar Palić, hvarski biskup
30. travnja 2020.
Više...
Draga braćo i sestre, dragi prijatelji,
prisjećajući se naših kalendara, planova, izjava koje smo imali na početku ove građanske godine, ne mogu i u nama ne odzvoniti riječi učenika na putu u Emaus: „A mi se nadasmo…“ (Lk 24,21). Proživljavamo u povijesti nezapamćene trenutke, kada se kao živa Crkva nismo u mogućnosti niti na Uskrs susresti u našim crkvama, sudjelovati na euharistijskim slavljima, obredima. Nismo u mogućnosti posjetiti drage nam ljude, prijatelje u njihovim domovima, a neki od nas nisu u mogućnosti niti ovaj najveći kršćanski blagdan provesti u krugu svoje obitelji. Ova situacija nije nas samo fizički ostavila u našim domovima, nego nas je uskratila za radost i osmijeh unučadi, baka i djedova, rodbine i prijatelja. Nalazimo se u situaciji koju nitko od nas nije očekivao i zbog toga osjećamo nesigurnost pred onim sutra. Sve ono što smo planirali, sve naše nade u trenu su se raspršile i većina nas osjeća samo breme nemoći.
Zato vam, braćo i sestre, ovog Uskrsa želim probuditi nadu i ponoviti da, koliko god je teško, nismo sami. Prije dvije tisuće godina naš Gospodin, naizgled nemoćan i u bezizlaznoj situaciji, prošao je težinu Velikog petka i dočekao uskrsno jutro kao pobjednik. Njemu se utecimo i Njemu povjerujmo. Budimo ustrajni u nasljedovanju našeg Gospodina. Budni budimo i molimo. Ne dozvolimo da se naša nada pretvori u razočarenje, baš kao što se nakratko pretvorila i u dvojice pomalo zbunjenih Isusovih učenika na putu u Emaus. A njima se to dogodilo jer i molitva može biti bijeg, ako se zaustavlja na ljudskim nadanjima i čežnjama, ne dozvoljavajući Gospodinu da dotakne njihova srca. Dvije su opasnosti u situacijama krize, zatvoriti se u svoj svijet i svoja razočaranja, ili pokušati pobjeći u neke druge svjetove noseći svoja razočarenja sa sobom. Ni jedni ni drugi ne nalaze traženu utjehu i mir.
Braćo i sestre, tamo gdje naše ljudske nade dolaze do svog kraja, događa se susret s nadom koju nam donosi uskrsli Gospodin. Zato ne bojmo se odbaciti naša ljudska, prolazna nadanja. Prestanimo naš život krojiti po ovozemaljskim mjerilima uspjeha, prema kojima onda danonoćno jurimo nastojeći imati sve više i više. Dozvolimo da se naš život ostvari u onom najvažnijem što imamo i možemo dati, a to je ljubav i služenje. Jer samo takav život pobjeđuje sve nevolje, a na koncu pobjeđuje i smrt. Bog nas je toliko ljubio, da nam je darovao svoga Sina kako bi se pridružio našoj patnji. Upravo zbog toga što je iskustvo naše ljudske patnje, Isusovo osobno iskustvo, uskrsli Gospodin, našu prizemnu i slabu nadu, ispunja novom nadom, nadom koja se ne zaustavlja na grobu, već mu daje novu perspektivu. Ta nova perspektiva je nada uskrsnuća, onog Isusovog, ali s njim i onog našeg. Na njoj se temelji i iz nje proizlazi naša kršćanska vjera.
Uskrsna nada ne mijenja stvarnost, već mijenja nas, omogućavajući nam da postanemo oni koji će mijenjati stvarnost. Uskrsna nada raspaljuje naša srca, budi našu vjeru, osposobljavajući nas za ljubav, za izlazak iz zatvorenosti našeg vlastitog beznađa na putove domišljatih susreta s braćom i sestrama, susreta kojemu metri društvene distance i zidovi naših domova nisu i ne mogu biti prepreka nego izazov. Upravo u ovoj situaciji želi nas pohoditi uskrsnuli Gospodin, kako bi nam donio utjehu i ohrabrenje: „Mir vama! Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Ta ja sam!“ (Lk 24,36.38)
Neka nam uskrsna nada probudi uspavanu vjeru, ražari naša srca i osposobi ih za djelotvornu ljubav. Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Mate Uzinić,
dubrovački biskup
Uoči Cvjetnice – Nedjelje Muke Gospodnje dubrovački biskup mons. Mate Uzinić obratio se vjernicima putem video poruke.
„Dragi prijatelji, korizma polako završava. Ali, nažalost, ne i ona korizma u koju smo bili prisiljeni ući ovom zaraznom bolešću koja nas sve pogađa. Ona i dalje ostaje i moramo poštivati pravila. To, naravno, ometa normalno odvijanje liturgijskih proslava Velikog tjedan i Vazmenog trodnevlja koji su pred nama. Znam da nam zato nije lako, ali moramo se prilagoditi“, kazao je u uvodu dubrovački biskup.
Biskup je potom predstavio neke načine na koje se vjernici, ako žele, mogu iz svojih domova bolje uključiti u liturgiju Cvjetnice što im može biti dodatno ohrabrenje.
Kako doma blagosloviti maslinove grančice?
Prva biskupova poruka vezana je uz način proslave Cvjetnice. „Cvjetnica obilježava slavni Kristov ulazak u Jeruzalem. Zato se blagoslivljaju grančice maslina, palmi, ali i drugih biljaka koje se stavljaju pred noge Isusu koji ulazi u Jeruzalem. Mi želimo s Cvjetnicom uvijek sebi posvijestiti da Krist dolazi k nama i zato to činimo. Ove godine ne možemo to učiniti na način kako uobičajeno činimo, ne možemo doći u crkvu, ne možemo blagosloviti maslinove i palmine grančice i onda ponosno izići s njima na naše ulice, odnijeti ih na naša groblja, polja, donijeti ih u naše obitelji. Ali možemo učiniti nešto drugo. Možemo uzeti grančicu masline, palme ili neke druge biljke i onda to blagosloviti u ozračju svoje obiteljske, kućne Crkve“, poručio je biskup vjernicima.
Da bi to mogli što bolje učiniti biskup Uzinić je uputio vjernike na Obred blagoslova palminih grančica koji je objavljen na mrežnim stranicama Dubrovačke biskupije ili se mogu na Cvjetnicu uključiti na misu u 10 sati u izravnom prijenosu te u online zajedništvu napraviti taj blagoslov. Izravni prijenos će biti putem redovitih mjesta na internetu, zatim putem Libertas televizije i Radio Dubrovnika.
Čitanje Muke po Mateju po ulogama - doma
S Nedjeljom Muke Gospodnje ulazi se u Veliki tjedan u kojemu vjernici promišljaju otajstva Isusove muke, smrti i polako ulaze u otajstvo od kojeg sve polazi, u otajstvo Uskrsnuća.
Da bi mogli kvalitetnije sudjelovati i u tom drugom dijelu na mrežnim stranicama Dubrovačke biskupije objavljena je Muka po Mateju, koja se u ovoj liturgijskoj godini čita, a oblikovana je po ulogama. „Pozivamo vas da tu Muku unutar vlastite obitelji čitate, o njoj razmišljate i čitajući po ulogama uđete u otajstvo Isusove muke i smrti kako biste se na pravi način pripravili za otajstvo Uskrsnuća“, pozvao je biskup vjernike.
Dodao je kako će na misi na Cvjetnicu, koja će se prenositi iz katedrale, Muka biti otpjevana, kako je to uobičajeno, s tim da će također biti prilagođena s obzirom na broj osoba koje će pjevati uloge.
Pozivajući vjernike da se priključe tom slavlju i na taj način dublje uđu u otajstvo Isusove muke svoju video poruku uoči Cvjetnica biskup je zaključio riječima: „Do tada vam želim obilje Božjeg blagoslova i dosta strpljenja“.
Poznati zadarski humanitarac Branimir Kamber na svom je YouTube kanalu "Kamberizam" objavio neobičan i poučan video pod nazivom "Pismo koroni".
U videu Branimir nam skreće pažnju na sve ono pozitivno što je korona donijela sa sobom i kako je promijenila naš način razmišljanja, skrećući nam pažnju na sve ono što je u životu zaista bitno, a što često zapostavljamo.
Vrata vjere
Tko vjeruje, taj se ne boji!
Prije svega potrebno je čvrsto vjerovati u euharistijskoga Isusa, u Njegovu stvarnu nazočnost u posvećenoj hostiji, a iznad svega ljubiti Ga i svim srcem žarko čeznuti za Njim. Ta nas čežnja s Njim sjedinjuje duhovno. Tako misli i sveti Ivan od Križa.
Sveti Alfons Liguori lijepo nas savjetuje kako bismo trebali moliti: „Moj Isuse, čvrsto vjerujem da si nazočan u Presvetom Sakramentu. Ljubim te iznad svega i čeznem postati s Tobom jedno. Budući da Te sada ne mogu primiti u svetoj pričesti, molim Te da dođeš barem na duhovan način u moje srce. …
Sada si došao i primam Te u svoj zagrljaj i sjedinjujem se posve s Tobom. Ne dopusti da se ikada odijelim od Tebe.“
Duhovnu svetu pričest možemo primiti koliko god puta želimo i u bilo koje doba dana.
U životopisu svete Katarine Sijenske čitamo kako joj je Isus u jednom viđenju pokazao koliko mu je draga duhovna pričest.
Svetica je mislila da duhovna pričest u usporedbi sa sakramentalnom nema nikakvu vrijednost. Isus joj se ukazao s dva kaleža u rukama i rekao: „U ovaj zlatni kalež stavljam sve tvoje sakramentalne pričesti; u srebrni kalež stavljam sve tvoje duhovne pričesti. Oba ova kaleža vrlo su mi draga.“
Svetoj Margareti Mariji Alacoque, koja je vrlo ustrajno i žarko čeznula za Isusom u svetohraništu, Isus je jednom rekao: „Želja jedne duše da me primi toliko mi je mila da joj uvijek dođem kad me ona s velikom čežnjom pozove.“ Zbog toga su sveci voljeli i cijenili duhovnu pričest. Oni su željeli „s Ljubljenim uvijek biti jedno“. Isus je sam rekao: „Ostanite u meni i ja ću ostati u vama!“ (Iv 15, 4) Duhovna sveta pričest pomaže nam da ostanemo s Isusom sjedinjeni i ako se možda nalazimo daleko od Njegova boravišta.
Ne postoji drugo sredstvo koje bi moglo utažiti čežnju svetaca za Isusom. Psalmist će reći: „Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.“ (Ps 42, 1)
„O moj ljubljeni zaručniče“, uzvikuje sveta Katarina Genovska, „toliko čeznem za tom radosti da budem s Tobom. Čak pomislim, kada bih i umrla, kako bih trebala uskrsnuti da bih te mogla primiti u svetoj pričesti.“
Sveta Agata od Križa tako je snažno osjećala čežnju da uvijek bude sjedinjena s euharistijskim Isusom da je rekla: „Da me moj ispovjednik nije naučio duhovno se pričestiti, ne bih mogla živjeti.“
Tijekom dana dobro je sjetiti se savjeta koji je sveti Pio dao svojoj duhovnoj kćeri: „Ako tijekom dana ne možeš drukčije, pozovi Isusa, i usred svih poslova koje obavljaš, pozovi ga gorućom dušom i On će doći. Snagom svoje milosti i ljubavi uvijek će ostati s tobom. U duhu otiđi do svetohraništa, ako ne možeš fizički, i daj tamo oduška svojoj čežnji i primi svoga dragog Isusa u zagrljaj. To je bolje, no da si ga primila u svetoj euharistiji.“
Iskoristimo taj veliki milosni dar, napose u vremenu kušnje ili napuštenosti. Što imamo vrjednijega od sjedinjenja s Isusom u duhovnoj pričesti? Ova sveta vježba može naše dane ispuniti ljubavlju; stavlja nas u nježan Isusov zagrljaj onoliko puta koliko mi to želimo, a može nas dovesti do stalnoga sjedinjenja s Njim.
Sveta Angela Merici nije mogla bez duhovna pričešćivanja. Često se duhovno pričešćivala i druge na to poticala te ovu predivnu vježbu ostavila svojim kćerima kao baštinu.
Zar ne bijaše i život svetoga Franje Saleškoga jedinstven lanac duhovnih pričesti? Nakana mu bijaše da duhovnu svetu pričest prima „barem svako četvrt sata“.
Istu nakanu već od mladosti imao je i sveti Maksimilijan Kolbe, a sluga Božji Andrija Beltramini ostavio nam je u svom dnevniku kratku stranicu koja govori o njegovu načinu života, o neprestanu duhovnomu pričešćivanju i sjedinjenju s euharistijskim Isusom. On piše: „Gdje god se našao, mislim stalno na euharistijskoga Isusa. Želim svoje misli usredotočiti na Isusa u svetohraništu, i ako se noću probudim i gdje god se nalazio, želim se klanjati Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, želim ga zazvati i Njemu sve prikazati.“
Tijekom noći Sveci su dobro znali i osjećali kolika je milost duhovno se sjedinjivati s Isusom. Bili su svjesni da Mu i na taj način iskazuju ljubav. Sveta je Bernardica zamolila jednu sestru da ju, ako prespava, u noći probudi, „jer se željela pričestiti na duhovni način“.
Dok je sveti Rok u Montpellieru izdržavao petogodišnju zatvorsku kaznu jer su mislili da je opasan vagabund, svoj je moleći pogled uvijek usmjeravao prema prozoru. Jednom ga stražar upita: „Zašto stalno gledaš kroz prozor?“ Svetac mu odgovori: „Vidim crkveni toranj.“ Taj mu je toranj bio znamen svetohraništa i njegove ljubavi prema euharistijskom Isusu. A, sveti je arški župnik govorio vjernicima: „Kad ugledate toranj neke crkve, recite: ‘Tamo je Isus jer je tamo svećenik slavio svetu Misu.’“
Učimo i mi od svetaca. Neka nam njihov moćan zagovor pomogne da i naša srca gore onim plamenom žarke ljubavi koja je gorjela u njihovim srcima. Prakticirajmo to i često se duhovno pričešćujmo, posebice u najtežim trenutcima dana. Tada će se i u nama zapaliti plamen ljubavi. Vrlo je utješno što nam govori sveti Leonard iz Porto Maurizija: „Ako se tijekom dana često vježbate u primanju duhovne pričesti, dajem vam mjesec dana i vaše će srce biti u potpunosti promijenjeno.“
Duše koje žarko čeznu za sjedinjenjem s Isusom mogu to ostvarivati i duhovno. Duhovna sveta pričest ne može nadomjestiti sakramentalnu svetu pričest, ali je može nadopuniti.