PISMO BISKUPA SPLITSKE METROPOLIJE

SVEĆENICIMA I VJERNICIMA

O SLAVLJENJU SVETIH MISA I DRUGIH LITURGIJSKIH SLAVLJA

U VRIJEME ZARAZE KORONAVIRUSOM

Draga braćo i sestre!

Raduje nas što je sazrjelo vrijeme da se postupno ublažavaju mjere ograničavanja vjerskih okupljanja u vrijeme pandemije. U četvrtak, 23. travnja 2020. god., Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku kojom se dopuštaju vjerska okupljanja od 2. svibnja 2020. god., čija je obustava bila donesena odlukom Stožera civilne zaštite od 19. ožujka 2020. god.

Dok zahvaljujemo svima koji vode brigu o našem zdravlju, zahvaljujemo i vama, dragi svećenici i vjernici, što ste odgovorno prihvatili i pridržavali se Odredbi HBK od 19. ožujka 2020. god. s obzirom na sprječavanje širenja bolesti COVID-19. Odredbe smo donijeli, prema Odluci Stožera civilne zaštite, iz ljubavi i odgovornosti prema vjernicima i društvenoj zajednici u kojoj živimo, osobito prema najugroženijima. Vjerujemo da je ta, za nas teška odluka, pomogla usporavanju širenja pandemije, a time i održivosti sustava zdravstvene skrbi. 

Proteklih tjedana smo često, osobno i obiteljski, upravljali molitve i vapaje Isusu i Majci Mariji, koja je kao zdravlje bolesnih slika sigurne nade i utjehe. Potičemo vas da i dalje vršite djela pobožnosti i molite naše nebeske zaštitnike da nam pomognu biti postojanima u vjeri i da nam isprose mir duše i zdravlje tijela. 

Vjerujemo da čovjeka od početka stvaranja prati i vodi Milosrdni Otac, ali i da to ne isključuje našu vjerničku odgovornost za naš život i život bližnjih. Zato vas pozivamo da ovoj situaciji nastavite pristupati vjernički odgovorno i držite se svih uputa, kako bi sustav zdravstvene skrbi mogao i dalje funkcionirati, a mi vjernici, što je nama osobito važno, mogli nastaviti s javnim vjerskim okupljanjima.

Prema odluci Vlade kojom se dopuštaju vjerska okupljanja, a na tragu preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, mi, biskupi Splitske metropolije, donosimo sljedeće odredbe:

  1. Tamo gdje je moguće, neka se svete mise slave na otvorenom, uz držanje mjera fizičkog razmaka.
  2. Neka se vrata crkve drže otvorenima da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve. Neka se uklone molitvenici i pjesmarice iz klupa. Kada god su crkve otvorene neka se unutra obdržava potreban fizički razmak i pojačano vodi briga o higijeni, prozračivanju i čišćenju.
  3. Neka posude za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i kapele i dalje ostanu prazne.
  4. Svećenici koji slave mise s narodom dužni su prije mise izmjeriti temperaturu. Svećenik koji ima neki od sljedećih simptoma: tjelesna temperatura iznad 37.2°C, kašalj, poteškoće s disanjem, kratak dah, neka ne slavi misu s narodom, niti dijeli sakramente, a ako nije u mogućnosti pronaći zamjenu, neka otkaže svetu misu. Isto tako, ako svećenik sumnja da je možda zaražen, a još nema simptome, neka ne slavi misu s narodom, niti dijeli sakramente.
  5. Neka se do daljnjega suzdrže od dolazaka na svete mise: 
  • starije i bolesne osobe
  • osobe sa simptomima povišene tjelesne temperature, kašlja, poteškoća s disanjem, kratkog daha
  • osobe s kroničnim bolestima poput bolesti srčanožilnog ili dišnog sustava, šećerne bolesti, malignih bolesti
  • osobe koje su pod rizikom da su mogle biti u kontaktu s osobama pozitivnim na COVID-19 ili su pod sumnjom da bi mogle biti zaražene s COVID-19 ili su u samoizolaciji.
  1. Neka se u crkvama označe sva predviđena mjesta za vjernike koja moraju biti međusobno udaljena najmanje dva metra u svim smjerovima. Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebno da jedni od drugih budu odvojeni dva metra. 
  2. Neka u svakoj crkvi za svako misno slavlje budu određeni redari koji bi vjernicima pomogli držati se svih uputa. Redari neka obavezno nose maske i rukavice. Na ulasku u crkvu neka svakom vjerniku poprskaju ruke sredstvom za dezinfekciju. Dužnost je redara ograničiti ulazak u crkvu onolikog broja vjernika koliko ima označenih mjesta, vodeći računa o pravilu vezanom za zajednička kućanstva. Neka se ostalim sudionicima, gdje god je to moguće uz držanje fizičkog razmaka, omogući praćenje liturgijskog slavlja izvan crkve. Neka se u crkvu ulazi na jedna vrata, a izlazi na druga, gdje god je to moguće. Neka se nakon svake mise prema uputama HZJZ-a dezinficira i prozrači crkvu.
  3. Prije mise, prilikom pripreme darova (kruha i vina) za svetu misu potrebno je nositi zaštitnu masku i prethodno dezinficirati ruke. Nakon što se pripreme darovi, neka se ciborij i plitica pokriju i cijelo vrijeme, a što uključuje i vrijeme posvete, ostanu pokriveni, kako ih se ne bi kapljično kontaminiralo.
  4. Neka se mise slave bez služenja ministranata. 
  5. Neka se u obredu pružanja mira ne koristi gesta pružanja ruke.
  6. Neka svećenik, djelitelj svete pričesti, prije samog čina podjeljivanja svete pričesti stavi zaštitnu masku i dezinficira ruke.
  7. Za vrijeme pričesti, vjernici neka ostanu na svojim mjestima, odnosno neka se minimalno kreću u crkvi, a svećenik neka dođe do njih. Podjela svete pričesti neka bude isključivo na ruku. Neka se ciborij drži većim dijelom prekriven (poklopcem ili folijom) i pazi da se ciborij tijekom pričesti ne približava previše vjernicima da oni ne bi kapljično kontaminirali druge hostije. Neka se djeci ne stavlja križić tijekom pričesti.
  8. Neka u koncelebriranim slavljima glavni slavitelj, nakon što je dezinficirao ruke, sam pojedinačno podijeli hostije koncelebrantima, i neka se on pričesti pod obje prilike, a ostali samo blagovanjem Tijela Kristovog.
  9. Neka se za ispovijed koristi prostor (crkva, sakristija ili dvorana) gdje je moguće ostvariti potreban fizički razmak. Neka i ispovjednik i pokornik nose zaštitne maske, a prije ulaska pokornik je dužan dezifincirati ruke. Neka vjernici koji čekaju ispovijed drže potreban fizički razmak.
  10. Pjevački zborovi, ovisno o veličini prostora za pjevače, neka se svedu na nekolicinu koja može održavati propisani razmak. 
  11. Neka se za vrijeme svete mise ne skuplja milostinja, a vjernici mogu ostaviti svoj prilog u prigodno postavljenim košaricama nakon svete mise.
  12. Sakramenti krštenja i ženidbe neka se slave držeći se fizičkog razmaka od najmanje dva metra između osoba, s izuzetkom za članove istog kućanstva. Neka svećenik nosi zaštitnu masku u onim dijelovima obreda u kojima ne može držati potreban fizički razmak. Obredne geste koje uključuju dodir, kao i bliske fizičke kontakte, treba svesti na najmanju moguću mjeru ili izbjegavati. Krštenja se vrše isključivo polijevanjem i to vodom blagoslovljenom unutar obreda.
  13. Prilikom podjeljivanja sakramenta bolesničkog pomazanja svećenik mora prije dolaska kod bolesnika staviti jednokratnu zaštitnu masku i rukavice. Bolnički kapelani i svećenici koji pastoralno skrbe u staračkim domovima i drugim sličnim ustanovama trebaju slijediti upute spomenutih ustanova za prevenciju zaraze.
  14. Prilikom slavlja kršćanskih sprovoda neka se obdržavaju zdravstvene i sigurnosne upute mjerodavnih državnih institucija. Sprovodne mise se mogu održavati samo nakon ukopa pokojnika i držeći se gore navedenih uvjeta za slavljenje svetih misa.
  15. Na vjerskim okupljanjima preporuča se svima nošenje maski.
  16. Župna kateheza i druge župne aktivnosti za djecu i mlade u organizaciji župe ostaju odgođeni do daljnjega. Sva ostala župna slavlja, sakramentali, pučke pobožnosti i drugi događaji kao i svi sastanci, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima, neka se održavaju isključivo ako su pastoralno opravdani i ako se može zadovoljiti uvjet fizičkog razmaka i druge propisane mjere. Pučke pobožnosti i drugi događaji unutar crkve ne mogu biti neposredno prije niti neposredno nakon svete mise.
  17. Sve vjernike koji zbog ove situacije u svojoj savjesti smatraju da ne mogu ili ne trebaju ići na misu, kao dijecezanski biskupi, oslobađamo dužnosti sudjelovanja na nedjeljnoj svetoj misi i potičemo ih da prijenos svete mise prate putem radija, televizije ili društvenih mreža. Također, potičemo ih i na duhovnu pričest tako da sebi posvješćuju stvarnu Kristovu prisutnost u euharistijskim prilikama i bude želju za sjedinjenjem s Njim.
  18. Župni, biskupijski i drugi crkveni uredi, ako je to nužno neka se otvore, ali se i dalje vjernicima preporučuje, kada god je to moguće, da se obraćaju navedenim ustanovama telefonom ili elektroničkom poštom.
  19. U crkvenim ustanovama u kojima živi više osoba, kao što su svećenički domovi, redovničke kuće, sjemeništa, neka se i dalje ograniče izlasci i kontakti s posjetiteljima izvana.
  20. Katolički vrtići, škole i druge odgojno-obrazovne i dobrotvorne ustanove dužne su slijediti upute Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i nadležnih ministarstava.

Sastavni dio ovih odredaba su: Preporuke za sprečavanje zaraze COVID-19 u crkvenim prostorima vezano za vjerska okupljanja i Preporuke za korištenje maski za lice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koje su u privitku i koje molimo da se detaljno prouče. Molimo odgovorne osobe da s ovim odredbama upoznaju vjernike u svojim zajednicama.

Ove odredbe stupaju na snagu u subotu, 2. svibnja 2020. god., u 24:00 sata te vrijede do opoziva ili do drugačije odluke. Stupanjem na snagu ovih odredaba opozivaju se sve ranije odredbe izdane u vezi s opasnošću od zaraze koronavirusom. Cilj ovih odredaba je omogućiti vjerska slavlja s narodom u vremenu pandemije, pa vas molimo da nam svojim odgovornim ponašanjem u tome pomognete.

Dok u ovo uskrsno vrijeme razmatramo otajstvo Kristove slavne pobjede nad smrću i nad grijehom, sjetimo se onih koji proživljavaju teške trenutke neizvjesnosti, straha i panike i budimo im blizu sa svojom molitvom, žrtvom i ljubavlju.

Sve vas stavljamo pod moćni zagovor naše nebeske Majke – Blažene Djevice Marije, svetog Josipa i naših svetih zaštitnika: Dujma, Vlaha, Mihovila i Stjepana.

U Kristu vam odani,

† Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit
† Mate Uzinić, dubrovački biskup
† Tomislav Rogić, šibenski biskup
† Petar Palić, hvarski biskup

30. travnja 2020.

Draga braćo i sestre, dragi prijatelji,

prisjećajući se naših kalendara, planova, izjava koje smo imali na početku ove građanske godine, ne mogu i u nama ne odzvoniti riječi učenika na putu u Emaus: „A mi se nadasmo…“ (Lk 24,21). Proživljavamo u povijesti nezapamćene trenutke, kada se kao živa Crkva nismo u mogućnosti niti na Uskrs susresti u našim crkvama, sudjelovati na euharistijskim slavljima, obredima. Nismo u mogućnosti posjetiti drage nam ljude, prijatelje u njihovim domovima, a neki od nas nisu u mogućnosti niti ovaj najveći kršćanski blagdan provesti u krugu svoje obitelji. Ova situacija nije nas samo fizički ostavila u našim domovima, nego nas je uskratila za radost i osmijeh unučadi, baka i djedova, rodbine i prijatelja. Nalazimo se u situaciji koju nitko od nas nije očekivao i zbog toga osjećamo nesigurnost pred onim sutra. Sve ono što smo planirali, sve naše nade u trenu su se raspršile i većina nas osjeća samo breme nemoći.

Zato vam, braćo i sestre, ovog Uskrsa želim probuditi nadu i ponoviti da, koliko god je teško, nismo sami. Prije dvije tisuće godina naš Gospodin, naizgled nemoćan i u bezizlaznoj situaciji, prošao je težinu Velikog petka i dočekao uskrsno jutro kao pobjednik. Njemu se utecimo i Njemu povjerujmo. Budimo ustrajni u nasljedovanju našeg Gospodina. Budni budimo i molimo. Ne dozvolimo da se naša nada pretvori u razočarenje, baš kao što se nakratko pretvorila i u dvojice pomalo zbunjenih Isusovih učenika na putu u Emaus. A njima se to dogodilo jer i molitva može biti bijeg, ako se zaustavlja na ljudskim nadanjima i čežnjama, ne dozvoljavajući Gospodinu da dotakne njihova srca. Dvije su opasnosti u situacijama krize, zatvoriti se u svoj svijet i svoja razočaranja, ili pokušati pobjeći u neke druge svjetove noseći svoja razočarenja sa sobom. Ni jedni ni drugi ne nalaze traženu utjehu i mir.

Braćo i sestre, tamo gdje naše ljudske nade dolaze do svog kraja, događa se susret s nadom koju nam donosi uskrsli Gospodin. Zato ne bojmo se odbaciti naša ljudska, prolazna nadanja. Prestanimo naš život krojiti po ovozemaljskim mjerilima uspjeha, prema kojima onda danonoćno jurimo nastojeći imati sve više i više. Dozvolimo da se naš život ostvari u onom najvažnijem što imamo i možemo dati, a to je ljubav i služenje. Jer samo takav život pobjeđuje sve nevolje, a na koncu pobjeđuje i smrt. Bog nas je toliko ljubio, da nam je darovao svoga Sina kako bi se pridružio našoj patnji. Upravo zbog toga što je iskustvo naše ljudske patnje, Isusovo osobno iskustvo, uskrsli Gospodin, našu prizemnu i slabu nadu, ispunja novom nadom, nadom koja se ne zaustavlja na grobu, već mu daje novu perspektivu. Ta nova perspektiva je nada uskrsnuća, onog Isusovog, ali s njim i onog našeg. Na njoj se temelji i iz nje proizlazi naša kršćanska vjera.

Uskrsna nada ne mijenja stvarnost, već mijenja nas, omogućavajući nam da postanemo oni koji će mijenjati stvarnost. Uskrsna nada raspaljuje naša srca, budi našu vjeru, osposobljavajući nas za ljubav, za izlazak iz zatvorenosti našeg vlastitog beznađa na putove domišljatih susreta s braćom i sestrama, susreta kojemu metri društvene distance i zidovi naših domova nisu i ne mogu biti prepreka nego izazov. Upravo u ovoj situaciji želi nas pohoditi uskrsnuli Gospodin, kako bi nam donio utjehu i ohrabrenje: „Mir vama! Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Ta ja sam!“ (Lk 24,36.38)

Neka nam uskrsna nada probudi uspavanu vjeru, ražari naša srca i osposobi ih za djelotvornu ljubav. Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Mate Uzinić,

dubrovački biskup

Uoči Cvjetnice – Nedjelje Muke Gospodnje dubrovački biskup mons. Mate Uzinić obratio se vjernicima putem video poruke.

„Dragi prijatelji, korizma polako završava. Ali, nažalost, ne i ona korizma u koju smo bili prisiljeni ući ovom zaraznom bolešću koja nas sve pogađa. Ona i dalje ostaje i moramo poštivati pravila. To, naravno, ometa normalno odvijanje liturgijskih proslava Velikog tjedan i Vazmenog trodnevlja koji su pred nama. Znam da nam zato nije lako, ali moramo se prilagoditi“, kazao je u uvodu dubrovački biskup.

Biskup je potom predstavio neke načine na koje se vjernici, ako žele, mogu iz svojih domova bolje uključiti u liturgiju Cvjetnice što im može biti dodatno ohrabrenje.

Kako doma blagosloviti maslinove grančice?

Prva biskupova poruka vezana je uz način proslave Cvjetnice. „Cvjetnica obilježava slavni Kristov ulazak u Jeruzalem. Zato se blagoslivljaju grančice maslina, palmi, ali i drugih biljaka koje se stavljaju pred noge Isusu koji ulazi u Jeruzalem. Mi želimo s Cvjetnicom uvijek sebi posvijestiti da Krist dolazi k nama i zato to činimo. Ove godine ne možemo to učiniti na način kako uobičajeno činimo, ne možemo doći u crkvu, ne možemo blagosloviti maslinove i palmine grančice i onda ponosno izići s njima na naše ulice, odnijeti ih na naša groblja, polja, donijeti ih u naše obitelji. Ali možemo učiniti nešto drugo. Možemo uzeti grančicu masline, palme ili neke druge biljke i onda to blagosloviti u ozračju svoje obiteljske, kućne Crkve“, poručio je biskup vjernicima.

Da bi to mogli što bolje učiniti biskup Uzinić je uputio vjernike na Obred blagoslova palminih grančica koji je objavljen na mrežnim stranicama Dubrovačke biskupije ili se mogu na Cvjetnicu uključiti na misu u 10 sati u izravnom prijenosu te u online zajedništvu napraviti taj blagoslov. Izravni prijenos će biti putem redovitih mjesta na internetu, zatim putem Libertas televizije i Radio Dubrovnika.

Čitanje Muke po Mateju po ulogama - doma

S Nedjeljom Muke Gospodnje ulazi se u Veliki tjedan u kojemu vjernici promišljaju otajstva Isusove muke, smrti i polako ulaze u otajstvo od kojeg sve polazi, u otajstvo Uskrsnuća.

Da bi mogli kvalitetnije sudjelovati i u tom drugom dijelu na mrežnim stranicama Dubrovačke biskupije objavljena je Muka po Mateju, koja se u ovoj liturgijskoj godini čita, a oblikovana je po ulogama. „Pozivamo vas da tu Muku unutar vlastite obitelji čitate, o njoj razmišljate i čitajući po ulogama uđete u otajstvo Isusove muke i smrti kako biste se na pravi način pripravili za otajstvo Uskrsnuća“, pozvao je biskup vjernike.

Dodao je kako će na misi na Cvjetnicu, koja će se prenositi iz katedrale, Muka biti otpjevana, kako je to uobičajeno, s tim da će također biti prilagođena s obzirom na broj osoba koje će pjevati uloge.

Pozivajući vjernike da se priključe tom slavlju i na taj način dublje uđu u otajstvo Isusove muke svoju video poruku uoči Cvjetnica biskup je zaključio riječima: „Do tada vam želim obilje Božjeg blagoslova i dosta strpljenja“.

Poznati zadarski humanitarac Branimir Kamber na svom je YouTube kanalu "Kamberizam" objavio neobičan i poučan video pod nazivom "Pismo koroni".

U videu Branimir nam skreće pažnju na sve ono pozitivno što je korona donijela sa sobom i kako je promijenila naš način razmišljanja, skrećući nam pažnju na sve ono što je u životu zaista bitno, a što često zapostavljamo.

Vrata vjere
Tko vjeruje, taj se ne boji!

Prije svega potrebno je čvrsto vjerovati u euharistijskoga Isusa, u Njegovu stvarnu nazočnost u posvećenoj hostiji, a iznad svega ljubiti Ga i svim srcem žarko čeznuti za Njim. Ta nas čežnja s Njim sjedinjuje duhovno. Tako misli i sveti Ivan od Križa.

Sveti Alfons Liguori lijepo nas savjetuje kako bismo trebali moliti: „Moj Isuse, čvrsto vjerujem da si nazočan u Presvetom Sakramentu. Ljubim te iznad svega i čeznem postati s Tobom jedno. Budući da Te sada ne mogu primiti u svetoj pričesti, molim Te da dođeš barem na duhovan način u moje srce. …
Sada si došao i primam Te u svoj zagrljaj i sjedinjujem se posve s Tobom. Ne dopusti da se ikada odijelim od Tebe.“

Duhovnu svetu pričest možemo primiti koliko god puta želimo i u bilo koje doba dana.

U životopisu svete Katarine Sijenske čitamo kako joj je Isus u jednom viđenju pokazao koliko mu je draga duhovna pričest.
Svetica je mislila da duhovna pričest u usporedbi sa sakramentalnom nema nikakvu vrijednost. Isus joj se ukazao s dva kaleža u rukama i rekao: „U ovaj zlatni kalež stavljam sve tvoje sakramentalne pričesti; u srebrni kalež stavljam sve tvoje duhovne pričesti. Oba ova kaleža vrlo su mi draga.“

Svetoj Margareti Mariji Alacoque, koja je vrlo ustrajno i žarko čeznula za Isusom u svetohraništu, Isus je jednom rekao: „Želja jedne duše da me primi toliko mi je mila da joj uvijek dođem kad me ona s velikom čežnjom pozove.“ Zbog toga su sveci voljeli i cijenili duhovnu pričest. Oni su željeli „s Ljubljenim uvijek biti jedno“. Isus je sam rekao: „Ostanite u meni i ja ću ostati u vama!“ (Iv 15, 4) Duhovna sveta pričest pomaže nam da ostanemo s Isusom sjedinjeni i ako se možda nalazimo daleko od Njegova boravišta.
Ne postoji drugo sredstvo koje bi moglo utažiti čežnju svetaca za Isusom. Psalmist će reći: „Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.“ (Ps 42, 1)

„O moj ljubljeni zaručniče“, uzvikuje sveta Katarina Genovska, „toliko čeznem za tom radosti da budem s Tobom. Čak pomislim, kada bih i umrla, kako bih trebala uskrsnuti da bih te mogla primiti u svetoj pričesti.“

Sveta Agata od Križa tako je snažno osjećala čežnju da uvijek bude sjedinjena s euharistijskim Isusom da je rekla: „Da me moj ispovjednik nije naučio duhovno se pričestiti, ne bih mogla živjeti.“

Tijekom dana dobro je sjetiti se savjeta koji je sveti Pio dao svojoj duhovnoj kćeri: „Ako tijekom dana ne možeš drukčije, pozovi Isusa, i usred svih poslova koje obavljaš, pozovi ga gorućom dušom i On će doći. Snagom svoje milosti i ljubavi uvijek će ostati s tobom. U duhu otiđi do svetohraništa, ako ne možeš fizički, i daj tamo oduška svojoj čežnji i primi svoga dragog Isusa u zagrljaj. To je bolje, no da si ga primila u svetoj euharistiji.“

Iskoristimo taj veliki milosni dar, napose u vremenu kušnje ili napuštenosti. Što imamo vrjednijega od sjedinjenja s Isusom u duhovnoj pričesti? Ova sveta vježba može naše dane ispuniti ljubavlju; stavlja nas u nježan Isusov zagrljaj onoliko puta koliko mi to želimo, a može nas dovesti do stalnoga sjedinjenja s Njim.

Sveta Angela Merici nije mogla bez duhovna pričešćivanja. Često se duhovno pričešćivala i druge na to poticala te ovu predivnu vježbu ostavila svojim kćerima kao baštinu.

Zar ne bijaše i život svetoga Franje Saleškoga jedinstven lanac duhovnih pričesti? Nakana mu bijaše da duhovnu svetu pričest prima „barem svako četvrt sata“.

Istu nakanu već od mladosti imao je i sveti Maksimilijan Kolbe, a sluga Božji Andrija Beltramini ostavio nam je u svom dnevniku kratku stranicu koja govori o njegovu načinu života, o neprestanu duhovnomu pričešćivanju i sjedinjenju s euharistijskim Isusom. On piše: „Gdje god se našao, mislim stalno na euharistijskoga Isusa. Želim svoje misli usredotočiti na Isusa u svetohraništu, i ako se noću probudim i gdje god se nalazio, želim se klanjati Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, želim ga zazvati i Njemu sve prikazati.“

Tijekom noći Sveci su dobro znali i osjećali kolika je milost duhovno se sjedinjivati s Isusom. Bili su svjesni da Mu i na taj način iskazuju ljubav. Sveta je Bernardica zamolila jednu sestru da ju, ako prespava, u noći probudi, „jer se željela pričestiti na duhovni način“.

Dok je sveti Rok u Montpellieru izdržavao petogodišnju zatvorsku kaznu jer su mislili da je opasan vagabund, svoj je moleći pogled uvijek usmjeravao prema prozoru. Jednom ga stražar upita: „Zašto stalno gledaš kroz prozor?“ Svetac mu odgovori: „Vidim crkveni toranj.“ Taj mu je toranj bio znamen svetohraništa i njegove ljubavi prema euharistijskom Isusu. A, sveti je arški župnik govorio vjernicima: „Kad ugledate toranj neke crkve, recite: ‘Tamo je Isus jer je tamo svećenik slavio svetu Misu.’“

Učimo i mi od svetaca. Neka nam njihov moćan zagovor pomogne da i naša srca gore onim plamenom žarke ljubavi koja je gorjela u njihovim srcima. Prakticirajmo to i često se duhovno pričešćujmo, posebice u najtežim trenutcima dana. Tada će se i u nama zapaliti plamen ljubavi. Vrlo je utješno što nam govori sveti Leonard iz Porto Maurizija: „Ako se tijekom dana često vježbate u primanju duhovne pričesti, dajem vam mjesec dana i vaše će srce biti u potpunosti promijenjeno.“

Duše koje žarko čeznu za sjedinjenjem s Isusom mogu to ostvarivati i duhovno. Duhovna sveta pričest ne može nadomjestiti sakramentalnu svetu pričest, ali je može nadopuniti.

Vjerujemo da je Bog stvorio svijet po svojoj mudrosti. Svijet nije proizvod kakve god
nužnosti, slijepe sudbine ili slučaj. Vjerujemo da svijet proizlazi iz slobodne Božje volje jer je
Bog želio da stvorenja imaju udjela u njegovu bitku, u njegovoj mudrosti i u njegovoj dobroti.
KKC, 295
Crkva, naime, treba učiniti prisutnim i takoreći vidljivim Boga Oca i njegova utjelovljenog
Sina time što se pod vodstvom Duha Svetoga neprekidno obnavlja i čisti. To se postiže
ponajprije svjedočenjem žive i zrele vjere, to jest vjere koja je tako odgojena da može jasno
proniknuti teškoće te ih prevladati.

GS 21,5
Simbol svetog otajstva koji ste svi zajedno primili i koji ste danas jedan po jedan izmolili,
riječi su na kojima je vjera majke Crkve čvrsto sazdana na postojanom temelju – Kristu
Gospodinu… Vi ste, dakle, to primili i izmolili, ali u umu i u srcu to morate uvijek imati pred
očima, to morate ponavljati u svojim krevetima, o tome razmišljati na javnim mjestima i to ne
zaboraviti dok blagujete: pa čak i kada vaše tijelo usne, morate svojim srcem u tome budni
biti.

Sv. Augustin

Biskupi Splitske metropolije su svim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima metropolije 13. ožujka uputili odredbe u svezi s opasnošću od zaraze koronavirusom (SARS-CoV-2) i bolesti koju uzrokuje (COVID-19). Dokument donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre!

Zbog vrlo složene situacije u svijetu izazvane koronavirusom (COVID-19), kao i zabilježenih slučajeva ove bolesti u Hrvatskoj, mi, biskupi Splitske metropolije, smatramo svojom dužnošću sve vas pozvati na veći oprez i odgovornost u kontaktima s drugim osobama kako bismo zaštitili sebe i druge. Ovisno o situaciji u pojedinoj državi, u nekim biskupijama su u potpunosti zabranjena misna slavlja, dok je u nekim biskupijama ograničen dozvoljen broj ljudi unutar crkve, kako bi se smanjila opasnost širenja ovoga virusa.

Naš Gospodin, kako čitamo u evanđeljima, uvijek je bio najbliži bolesnima i ostavljenima. Zato je u ovom vremenu osobito važno da Crkva bude blizu najugroženijima, vodeći se riječima Drugog vatikanskog koncila koji ističe da je „radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika.“ Ovo se danas posebno odnosi na našu brigu oko onih koji su u našem društvu ugroženi zbog opasnosti od zaraze i na našu dužnost da učinimo sve što je u našoj moći kako ne bismo bili uzrok širenja zaraze.

Sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici o odnosu vjere i razuma naglašava da je „Crkva najdublje uvjerena da se vjera i razum uzajamno pomažu“. Zato ne smijemo suprotstavljati vjeru znanosti, nego ovoj situaciji trebamo pristupiti vjernički odgovorno. Sve pozivamo na molitvu – osobito tijekom misnih slavlja koja su zbog koronavirusa mnogima uskraćena – i potičemo obitelji koje su „kućne crkve“ i sve vjernike na pojačanu molitvu, na pobožnosti krunice i križnih puteva u svojim domovima, na post i čitanje Božje riječi – za naš narod, za sve pogođene ovom bolešću, za one koji im služe i sve odgovorne na različitim razinama koji su pozvani u svezi s ovom situacijom donositi hrabre i odgovorne odluke. Jednako tako sve pozivamo da prate i drže se uputa Ministarstva zdravstva i drugih nadležnih službi i institucija.

Polazeći od svega ovoga i slijedeći upute nadležnih službi Republike Hrvatske, u prvom redu Stožera civilne zaštite, Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), ovim putem donosimo odredbe kojih se treba pridržavati.

1. Neka se odgode do daljnjega svi biskupijski i župni pastoralni i katehetski programi i aktivnosti, osim svetih misa i ispovijedi, što znači da se i župna kateheza neće održavati dok god traje obustava redovite nastave u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj;

Odredbe za svete mise:

2. Sve vjernike koji zbog ove situacije u svojoj savjesti smatraju da ne mogu ili ne trebaju ići na misu, kao dijecezanski biskupi, oslobađamo dužnosti sudjelovanja na nedjeljnoj svetoj misi i potičemo ih da svetu misu prate na radiju, televiziji ili na internetu, a potičemo ih i na duhovnu pričest tako da sebi posvješćuju stvarnu Isusovu prisutnost u euharistijskim prilikama i bude želju za sjedinjenjem s Njim;

3. Neka svećenici sa simptomima povišene tjelesne temperature, kašlja, poteškoća sa disanjem, kratkog daha ne slave mise s narodom niti dijele sakramente, a ako nisu u mogućnosti pronaći zamjenu, neka se otkaže sveta misa;

4. Neka se suzdrže od dolazaka na svete mise:

- starije osobe;

- osobe sa simptomima povišene tjelesne temperature, kašlja, poteškoća sa disanjem, kratkog daha;

- osobe s kroničnim bolestima poput bolesti srčanožilnog ili dišnog sustava, šećerne bolesti, malignih bolesti;

- osobe koje su u posljednjih 15 dana boravile u područjima zahvaćenim širenjem zaraze ili su bile u doticaju s osobama koje su vjerojatno ili potvrđeno oboljele od COVID-19 bolesti;

5. Imajući u vidu veličinu pojedine crkve, neka prisutni u crkvi drže razmak (bilo kod stajanja, bilo kod sjedenja) koji preporučuje HZJZ, dok ostali mogu stajati ispred crkve;

6. Neka se, ako je moguće, svete mise slave na otvorenom;

7. Neka se, koliko je moguće, vrata crkve drže otvorenima da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve;

8. Neka se crkve redovito provjetravaju i čiste te se po mogućnosti na ulaz u crkve stave dezinfekcijska sredstva;

9. Neka se iz posuda za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i kapele ukloni blagoslovljena voda;

10. Neka se preko mise ne skuplja milostinja, a vjernike se može potaknuti da svoj prilog ostave nakon svete mise u prigodno postavljenim košaricama na izlazima iz crkve;

11. Neka se na svetim misama izostavi davanje mira pružanjem ruke;

12. Neka svećenici i ostali djelitelji pričesti obrate posebnu pažnju na dijeljenje pričesti vjernicima i neka dijele svete hostije isključivo na ruku;

13. Neka se djeci ne stavlja križić tijekom pričesti;

14. Neka svećenici i djelitelji pričesti posebnu pozornost obrate na pranje i higijenu ruku kod pripreme ciborija za misu i neposredno prije početka mise, kao i neposredno prije dijeljenja pričesti. Preporuka HZJZ je prati ruke temeljito sapunom i vodom najmanje 20 sekundi;

15. Neka se u koncelebriranim misama samo glavni slavitelj pričesti pod obje prilike, ostali samo blagovanjem Tijela Kristovog;

16. Neka se koncelebranti uzdrže svakog dodirivanja liturgijskih knjiga ili posuđa tijekom mise, tj. neka glavni celebrant obavlja sve liturgijske radnje;

17. Neka svećenici i ostali voditelji ministranata pouče ministrante kako će se, uz što manje kontakata s drugima, ponašati na misama;

18. Preporučuje se da svete mise – i nedjeljne – budu tihe mise, odnosno bez pjevanja;

Odredbe za ispovijedi:

19. Neka se ispovijeda u sakristijama ili drugim prostorijama gdje se može glasnije govoriti, a razmak između svećenika i osobe koja se ispovijeda neka bude barem jedan metar. Ako to ipak nije moguće, neka se u ispovjedaonicama preko rešetke stavi najlonska folija. Neka se ne ispovijeda u ispovjedaonicama koje su potpuno zatvorene;

20. Neka župnici, rektori crkava i upravitelji samostanskih crkava već sada potaknu vjernike na ispovijed prije Uskrsa. Neka se u tu svrhu, poštujući gore navedene odredbe za ispovijed, ponude vjernicima na dnevnoj ili tjednoj bazi više termina za ispovijed kako bi se neposredno prije Uskrsa izbjeglo okupljanje velikog broja ljudi.

Već sada koristimo priliku zahvaliti svima onima koji se brinu za nas, a osobito onima koji se brinu za oboljele. Svaka nepogoda i bolest je kušnja za nas. No, ne smijemo očajavati. Sve vas pozivamo da budete hrabri i postojani u osobnoj molitvi kako bismo sačuvali postojanu vjeru u Božje milosrđe i providnost. Još jednom sve vas pozivamo na molitvu, odgovornost, strpljenje i razboritost u ovoj situaciji.

Neka se odredbe ovog dekreta izvjese na oglasnim pločama i pročitaju vjernicima prije početka svetih misa Treće korizmene nedjelje. U privitku Vam dostavljamo i preporuku Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te vas pozivamo da pratite objave na službenim stranicama HZJZ-a.

Ove odredbe stupaju na snagu od nedjelje, 15. ožujka 2020., te vrijede do opoziva ili do izdavanja novih mjera. Stupanjem na snagu ovih odredbi opozivaju se ranije dijecezanske odredbe izdane u svezi s opasnošću od zaraze koronavirusom.

Sve vjernike i ljude dobre volje stavljamo pod moćni zagovor naše nebeske Majke – Blažene Djevice Marije i naših svetih zaštitnika: Dujma, Vlaha, Mihovila i Stjepana.

U Kristu vam odani.

Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit

Mate Uzinić, dubrovački biskup

Tomislav Rogić, šibenski biskup

Petar Palić, hvarski biskup

13. ožujka 2020.

Dvodnevni pastoralni pohod dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića župi sv. Nikole u Čilipima započeo je u nedjelju, 23. veljače. Uz koncelebraciju župnika don Josipa Barišića biskup je predslavio župnu pjevanu misu te okupljenim vjernicima progovorio o potrebi župnog zajedništva a na temelju misnih nedjeljnih čitanja uputio neke poticaje za život.

Galerija slika

Župno zajedništvu u središtu pohoda

Dok je u prošlom pastirskom pohodu biskup želio upoznati bolje samu župu te je obilazio sva sela, crkve i groblja, u središte ovog ciklusa pastoralnih pohoda biskup Uzinić je stavio župno zajedništvo. Zašto je to učinio objasnio je vjernicima riječima: „Svatko kao da više vuče sebi, više ga vuče njegova crkva i groblje, negoli ono što je zajedničko i što kao takvo čini župnu zajednicu.“ Važnost zajedništva slikovito je objasnio na primjeru nedjeljnog objeda u obiteljima, a glavna značajka tog objeda je upravo da se na njemu okupe svi članovi obitelji što je ostalim danima teže izvedivo. Teško se okupljamo zajedno, a obitelj je Crkva, kao što je na svoj način to i župna zajednica, nastavio je biskup te poručio: „Zato sam želio naglasiti važnost ovog zajedništva i pozvati vas, članove ove župne zajednice, da koliko je god to moguće, usprkos svim razlikama i potrebama koji ovu župnu zajednicu čine tako bogatom i raznolikom, ipak uvijek ponovno tražite načine koji će vas međusobno povezivati i učvršćivati u zajedništvu.“ U povezivanju s drugim župnim zajednicama stvara se zajedništvo i u biskupiji čemu se teži osobito u sinodi koja se pripravlja, a za koju se na misama moli.

Biskup je nadalje kazao kako je potrebno ponovo otkriti „kako mi koji smo sastavljeni od tri stare biskupije (Dubrovačka nadbiskupija, Stonska biskupija i Korčulanska biskupija) možemo nakon skoro dvjesto godina postati bolje povezani te tako kao biskupija i kao kršćani, na ovom području, u ovom povijesnom trenutku, možemo iščitavati znakove vremena i davati prave odgovore na izazove vjere i našeg biti kršćani u ovom konkretnom trenutku povijesti na temelju evanđelja Isusa Krista koje je staro, ali je i mlado, jer evanđelje ne može ostarjeti nego uvijek na jedan dubok način daje odgovore na ona pitanja koja nas kao ljude muče“.

Isusov poziv da budemo savršeni poput Oca nebeskog

Tumačeći nedjeljnu evanđeosku poruku dubrovački biskup je kazao kako mu se ona, u duhu ovog pastirskog pohoda čini i znakovita. Objasnio je da je pročitani evanđeoski ulomak dio Isusovog govora na gori kojim je Isus donio novi zakon ne mijenjajući stari nego ga produbljujući i dajući mu pravo značenje. Starozavjetnu Božju poruku Izraelskom narodu „Budite sveti kao što sam ja svet“ Isus mijenja u „Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“. „Savršenstvo na koje Isus poziva ne prepoznaje svetost u odvojenosti od drugih i drugačijih nego ga prepoznaje u drugačijem životu. Nije savršen onaj koji izbjegava one koji ne poštuju Zakon nego je svet onaj tko svojim životom pokazuje njihovu vrijednost i važnost,“ kazao je biskup. Potkrijepio je to s više primjera među kojima i tim da kršćani dolaskom na nedjeljnu misu pokazuje važnost i vrijednost te nedjeljne mise jer to misno slavlje odražava i oblikuje njegov svakodnevni život. „Sadržaj savršenstva na Isusov način je razumijevanje zakona i zapovijedi, ne zaustavlja se on samo na riječima, na minimumu, nego on želi da Božje zapovijedi shvatimo u svoj dubini.“

Biskup je u nastavku govorio i kako Isus od kršćana traži da se uopće ne osvećuju nasuprot tadašnjem naprednom zakonu o kontroliranoj osveti. To treba također ispravno shvatiti, ne da trebamo biti pasivni i dopustiti da nam svatko čini što hoće, nego da na mržnju ne smijemo odgovoriti mržnjom, da ne smijemo dozvoliti da se uvučemo u vrtlog osvete koji shvaća da se zlo može pobijediti samo zlom, nasilje nasiljem. Na vlastitom primjeru Isus je pokazao da se vrtlog zla može pobijediti samo ljubavlju, a mržnja oprostom. „I to je poruka koju bismo mi kršćani trebali naučiti kako ne bismo na zlo uzvraćali zlom nego bismo umjesto mržnje i zla u svoj život unosili ljubav“, poručio je biskup. Isus je proširio obzore ljubavi, ljubav kao dužnost nije zaustavio samo na onima koji nas ljube nego nas poziva i da ljubimo one koji nas ne ljube, koji nas mrze. Ljubav prema neprijateljima je vrhunac ljubavi, ono što nas doista čini savršenim kao što je ljubav koju nam je Bog objavio u Isusu Kristu.

Kroz molitvu rasti u ljubavi prema svima

Isus je ljude ljubio do kraja, do smrti na križu. Umirući je rekao, pravdajući ljude, „Oče, oprosti im jer na znaju što čine“. To je nov način razumijevanja Zakona, kojim nas Isus uči da budemo drukčiji, da budemo sol, svjetlo. Ako su kršćani isti kao drugi nema razloga zašto bi postojali. Upravo je to poziv kojeg moramo doslovno shvatiti, naglasio je biskup Uzinić.

Pojasnio je da to možda nije moguće za ljubav u osjećajnom smislu, ali jest moguće za ljubav kroz molitvu. „Znam, ovdje je bjesnio rat, mnogima još rane nisu zacijelile, možda u srcu postoji još određen otpor. To je razumljivo, ljudski. Ali Isus nas poziva ne ostati onakvi kakvi su ljudi nego postati savršeni kao što je Otac. Možda ne možemo osjećajima, ali možda možemo molitvom. Zašto je važna molitva? Ona nam pomaže shvatiti da Bog ljubi ne samo dobre, nego da ljubi zle, da ljubi sve i svakoga. Ne znači to da Bog ljubi zlo. Trebamo razlikovati one koji su zli od zla kojeg čine. Ne možemo zlo ljubiti. Ali možemo one koji čine zlo, oni su naša braća. Ma i mi samo smo činili i činimo zlo. Kako bi bilo da nas Bog zbog toga ne ljubi? A Bog nas svejedno ljubi. I poziva nas da i mi ljubimo druge. Molitva je način da to razumijemo“, kazao je dubrovački biskup. Dodao je i kako zahvaljujući molitvi možemo također postati sredstva Božje ljubavi ovom svijetu i vremenu, prestajući činiti ono što su činili Izraelci, kategorizirati ljude i svrstavati ih u one koji su dobri i koji nisu dobri, one koji su sveti i one koji nisu sveti.

Onaj tko ne dozvoljava da ga zahvati vrtlog osvete i oprašta, onaj koji u molitvi usvaja Božje osjećaje ljubavi prema svima, nikoga ne isključujući, može biti na putu da dostigne ono Očevo savršenstvo, poručio je biskup Uzinić. Biti savršen kao Otac znači u pravom smislu biti svet.

„Mi još nismo savršeni, ali biti članovi Crkve znači biti oni koji se trude ostati na putu savršenosti ne isključujući druge, nego se trudeći oko samog sebe. I pomažući onima koji to nisu da i oni pronađu put, ne isključujući nego uključujući kako bi i oni mogli biti dionici Kristove Crkve na putu savršenstva“, zaključio je biskup.

Prvog dana pastoralnog pohoda biskup je također bio vjernicima na raspolaganju za ispovijed, družio se s njima poslije mise, posjetio obnovljeni Zavičajni muzej Konavala, objedovao s članovima župnog pastoralnog vijeća i drugim župnim suradnicima, a poslijepodne se susreo s polaznicima župnog vjeronauka u župi i njihovim roditeljima.

Drugog dana pohoda u ponedjeljak, 24. veljače biskup je posjetio Dječji vrtić i jaslice, susreo se s učenicima, nastavnicima i drugim djelatnicima u školama u Čilipima i Močićima. Navečer je slavio misu u župnoj crkvi te se susreo s pastoralnim vijećem, zborovima, upravom bratstava i njihovim članovima.

Bio je to drugi pastoralni pohod biskupa Uzinića ovoj župi, a odvijao se u sklopu drugog kruga pastoralnih pohoda župama Konavoskog dekanata.

Stranica 3 od 20