Pastoralno vijeće:

Jurica Kostopeč

Vlaho Voinić

Miho Katušić

Pavo Senjo

Cvjetko Kovačić

Nikša Pendo

Luko Radović

Pero Baule

Davor Kalačić

Nino Caput

Đivo Krilanović

Niko Bakić

Ivo Župan

Đuro Arbulić

Rado Grbić

Pero Grbić

Luko Bronzan

Župa svetog Nikole u Čilipima sastoji se od 9 bratstava: Vignji - Komaji, Masješi, Čilipi (Franćesko), Beroje, Bistroće, Miočići, Bistrići, Močići, Zvekovica - Uskoplje i Gabrili.

 

Župa Čilipi jedna je mlađih župa u Konavlima, utemeljena 1731., u doba dubrovačkog nadbiskupa franjevca Anđela Frankinija, no zaživjela je nekoliko godina kasnije.1746.godine područje župe odvaja se od dijela župe Cavtat, te naselja Vignji iz župe Pridvorje. Župa obuhvaća sela: Čilipi, Močići, Vignji Komaji s južne strane konavoskog polja, te naselja Gabrile, Uskoplje i dio Zvekovice sa sjeverne strane. U početku se navodi da je župa osnovana radi velikog broja duša, te se sela Močići i Gabrili nazivaju kapelanijama. No, nije poznato da je ikada imenovan koji kapelan za ovu kapelaniju, te naziv kapelanija nestaje.

U središtu Čilipa, na mjestu sadašnje župne crkve nalazila se starija crkva Svetog Antuna s tri oltara i velikim potrijemkom. Projekt za izgradnju nove župne crkve 1840. godine izradio je arhitekt Boriani u Dubrovniku. Od crkvene opreme stare Crkve sv. Antuna sačuvan. Zasigurno je zanimljivij renesansni kameni reljef Uskrsnuća iz XVI. st., uzidan u južni crkveni brod. Iz druge polovice XVII. stoljeća. sačuvana je kvalitetno oblikovana pokaznica, rad dubrovačkog zlatara Ivana Vučićevića.

Izgradnja novog župnog dvora 1836. godine prethodila je gradnji nove župne crkve. Stara župna crkva od samog početka nastanka nove župe nije zadovoljavala potrebe pučanstva koje je tijekom vremena naraslo na 2200 stanovnika. U dokumentima pohranjenom u arhivu Okružja Dubrovnik nalazi se nacrt na kartonu, izveden tankim perom i višebojnim tušem, s nadnevkom „Dubrovnik, 4. lipnja 1840.“ Prema njemu se vidi se na mjestu sadašnje crkve bila projektirana crkva većih dimenzija od kapaciteta 1600 vjernika. Crkva, međutim nije izgrađena prema prvotnim nacrtima zbog nedostatka novca, već je projekt znatno pojednostavljen, manjih dimenzija sačuvanih do danas. Nova crkva je dovršena je 1853. i bila je jedna od najvećih u biskupiji veličine 35 x 23 metra. , a posvećena od dubrovačkog biskupa Vicka Zubranovića 23. lipnja 1858. godine. Prvi župnik bio je Nikola Zaneti.

Za izgradnju crkve u Čilipima gotovo cjelokupan građevinski materijal, kamen, izvađen je i obrađen u kamenolomima koji su gotovo na samoj morskoj obali južno od mjesta udaljenima oko 2 - 3 km. Iako nije dokumentirano, govori se da je ukupan kamen za izgradnju prebačen ručno do mjesta gradnje na način da su mještani napravili „lanac“ do kamenoloma dodavajući kamen po kamen, iz ruke u ruku.

Dvadesetak godina nakon izgradnje crkve, točnije 17.8.1874. kupljeno je novo zvono i doneseno u Čilipe. Dubrovački slikar, franjevac, Celestin Medović naslikao je sliku Konavljanin u poklonstvenom stavu pred sv. Vlahom koja je postavljena 25.9.1887. na oltaru sa sjeverne strane crkve. Sliku je darovala gđa. Golubović r. Obradović nastanjena u Jeruzalemu. Slika je u Dom. ratu zapaljena a repliku je načinio prema predhodnih godina objavljenom 12 kalendaru, ak. sl. Zvonimir Fezotić. Izradu slike je platilo Bratstvo sv. Antuna. U Dominikanaca u Dubrovniku 1888. godine kupljen je veliki kameni oltar Sv. Nikole, a 1891. postavljen je novi „organ“ kupljen u Cavtatu. Pred kraj 19. stoljeća, tj. 1898. dovršena je dogradnja zvonika na koji su stavljena zvona kupljena u Jakova Cukrova u Splitu.

Početak 20. stoljeća, 1904. I 1905. Temeljito je opremljena župna kuća, a 29.3.1908. blagoslovljen je kip Gospe Lurdske, dar Pera Skurića Antunova. Tijekom iste godine popravljena je crkva, a mise su za to vrijeme služene u crkvi Nuncijati koja je najbliža Župnoj crkvi sv. Nikole. Nakon popravka crkve, 1909. godine Franjo Ferenza, samouki slikar iz Trpnja i Antun Kapor iz Korčule oslikali su svetište crkve. Figurativni prikaz Boga Oca s anđelima iznad glavnog oltara rađen je prema Murillovoj slici Sv. Obitelji. Isti Franjo Ferenza 1910. godine popravlja središnju oltarnu sliku Sv. Nikole,  manje poznata umjetnika Nika Nandeli, a slikanu načinom vrlo bliskom Celestinu Medoviću. Iste godine Antun Kapor popravio je oltar Gospe od Milosrđa (glavni oltar južnog broda crkve). Oltar sv. Josipa je gotovo uništen u manjem požaru 2005. godine, kojeg je nakon toga popravio aka. slikar. Luko Piplica.

Pošto su zvona crkve rekvivirana u Prvom svjetskom ratu, 15.4.1922. blagoslovljena su nova zvona, a 1926. Popravljen je krov na matičnoj crkvi. Jedna od brojnih spomen ploča kralju Tomislavu kojih ima diljem Hrvatske, postavljena ja zvonik 1927. godine. Od firme Arturo Troso iz Lecce – Italia 1939. godine nabavljeni su kipovi Sv. Nikole i Sv. Obitelji, a kipove Sv. Petra Apostola i Sv. Ivana Krstitelja koji stoje uz glavni oltar darovali su Pepo Krilanović i sin mu Ivo. 1940. godine još jednom je popravljena matična crkva, a 1963.

Uz sjeverozapadni dio crkve 1898. godine izgrađen je zvonik visok 31 metar sa dva zvona. Godine rekonstruirana su zvona kod majstora Lenertića u Rijeci, a 1995. Potpuno su obnovljena s postavljenjem električnog mehanizma zvonjenja. Zvonik je temeljito obnovljen 2010. Godine, a uz župnu kuću nadograđen je kameni glorijet. Nosi zid oko dvorišta i vrtova a zapadni betonski prema KUD-u s unutarnje i vanje strane obložen kamenom kao i garaža.

Istočno od župne crkve (1 km) nalazi se groblje za mjesto Čilipi u sklopu kapele Sv. Nedjelje. Svojom veličinom je najveće u Konavlima, a spada u najveća groblja na prostoru Biskupije dubrovačke. Groblje je obnovljeno i prošireno 1902. godine. Grobišta imaju i sela Komaji, Močići, Uskoplje, a u Gabrilima su čak dva, uz Crkvu sv. Dimitrija i uz Crkvu sv. Martina, gdje su i grobovi mještana Drvenika, sela iz Pridvorske župe. Dva starija grobišta, Sv. Ivan u Čilipima i Sv. Petar na Zvekovici danas su izvan uporabe.

Kroz svoju povijest crkva je više puta obnavljana, a najveća je bila nakon Domovinskog rata 1991. godine kada je obnovljena spaljena sakristija, prezbiterij s novim liturgijskim oltarom, a 2000. godine napravljene su nove klupe u crkvi s dvije ispovjedaonice.

Župna kuća koja se nalazi neposredno u crkvu sagrađena je 1836. godine, ali 1991. je u potpunosti uništena i na mjestu iste 1993. podignuta je nova moderna župna kuća.

Na području župe ima desetak što manjih, što većih kapelica.

 

IMG 0067Naš svetac zaštitnik, Sveti Nikola, jedan je od onih kojeg se gotovo najviše štuje u cijelom rimokatoličkom svijetu, a 40-tak gradova i 14 država svijeta nosi njegovo ime te su ga uzeli za svoga zaštitnika. Pored toga Sveti Nikola omiljen je svetac u Pravoslavnoj, Anglikanskoj i Evangeličkoj tradiciji.

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću od bogatih roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Ime je dobio po stricu, biskupu u Miri. Nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

Nikola postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se nakon nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao izbjeći te postaje biskup Mire. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

 te ga nazivamo zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Neobična za svoje vrijeme, Nikola je živio dug život. Za razliku od većine svetaca u ranoj Crkvi, on nije umro mučeničkom smrću. On je jedan od prvih post-biblijskih svetaca, a smatrao se svetim i prije nego je Crkva počela službeno kanonizirati svece

Mnoga i ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:

A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.

Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Sveti Nikola koji poklone spušta kroz dimnjak.

Njegovo darivanje siromasima obilježeno je njegovim kanonskim simbolima tri zlatne kugle, tri zlatnika ili tri vreće novca. Stari običaj darivanja tri naranče ili zlatne jabuke za djecu na blagdan Svetog Nikole su podsjetnik na tri zlatne lopte.

Sveti Nikola se između ostalog često prezentira kao zaštitnik djece.

Priča se da se troje djece su izgubili nakon igranja. Kao je dolazila noć djeca su došla do osvijetljenog dućana zlog mesara. Zakucali su na vrata mesnice i rekli mu da su bili umorni, gladni i izgubljeni. Upitali su mesara mogu li ući unutra nešto pojesti i spavati. Mesar je pristao. Čim su djeca ušla u dućan, mesar ih je izrezao na komade i ubacio u veliku posudu za preradu mesa. Sedam godina kasnije, govori se u legendi, Sveti Nikola se pojavio pred mesarom i čudotvorno opet oživio djecu iz posude. Djeca su se vratila svojim roditeljima živa i zdrava. Od tada je Sveti Nikola zaštitnik djece, a često se prikazuje kako blagosivlja djecu u bačvi u spomen na ovaj događaj.

Mnoge priče okružuju porijeklo Svetog Nikole kao svecu-zaštitniku pomoraca i mornara pa stoga mnogi pomorci drže sličicu ili kipić sveca u svojim brodskim prostorima i mole se njemu za teška vremena. S time je povezan njegov lik često prikazan sa simbolima sidra, broda ili valova kao što je primjer u našoj Crkvi sv. Nikole u Čilipima. Mnogi gradovi u svijetu imaju Svetog Nikolu kao svog zaštitnika. Između ostalih tu su Amsterdam - Nizozemska, Baranquilla - Kolumbija, Limerick – Irska, Liverpool - Engleska, Napulj – Italija, Bari – Italija i mnogi drugi. Francuska ima daleko najviše gradove i sela imenovanih u čast našega sveca. A naš dekanat ima tri župe kojima je Sveti Nikola zaštitnik.

Sveti Nikola, pod tvojom ćemo zaštitom živjeti sve dok budemo imali snage davati takve ljude koji će stupati tvojim stopama odričući se vlastite udobnosti i koristi da bi učinili sretnima druge. A naše štovanje takvih velikana bit će jamstvo sretnije budućnosti.

 

Nikša Kovačić

Bartol Braica

Stipe Županović

Matko Kukuljica

Bruno Županović

Niko Grbić

Marko Grbić

Antun Pendo

Luka Novak

Katarina Drobac

Paula Bronzan

Domagoj Bokšić

Nikša Car

Ivo Županović

 

Konavle su najjužnije područje Hrvatske države. Prostiru se od mjesta Obod (Župa Cavtat) do rta Oštro na Prevlaci (Župa Vitaljina) i na sjeveru do brdovitih dijelova Župe Stravča koji graniče se Bosnom i Hercegovinom.

Konavle imaju rodno polje, zemlju i brojne izvore vode. Stanovnici se bave uglavnom poslovima vezanim uz turizam te poljoprivrednom proizvodnjom, uzgojem vinove loze, maslina i drugih kultura kojima ovaj kraj obiluje, a blaga mediteranska klima i Bogom dana zemlja čine ih obilnima i kvalitetnima. Zračna luka u Čilipima je srce Konavala gdje je veliki broj zaposlenih kao i u cavtatskim hotelima, a ne mali broj ljudi svoje zanimanje našao je u dvadesetak kilometara udaljenom Dubrovniku. Konavle imaju dvije središnje osnovne škole u Grudi i Cavtatu, a nakon čega školovanje nastavljaju u Dubrovniku i dalje.

Konavoski Dekanat, na samom jugu Republike Hrvatske, ima osam župa: Cavtat (Sv. Nikola), Čilipi (Sv. Nikola), Gruda (Presv. Trojstvo), Pločice (Sv. Lazar, od 2000.god. Gospa Karmelska), Vitaljina (Sv. Spas), Dubravka (Sv. Nikola), Pridvorje (Sv. Srđ i Bah), Stravča Sv. Đurađ) i dva franjevačka samostana: Pridvorje (Sv. Vlaho) i Cavtat (Snježna Gospa). Dvije su najstarije župe Cavtat i Pločice pod koje sve do 16. stoljeća spadaju cijele Konavle. Od 16. do 18. stoljeća nastaje ostalih šest župa. Najmlađa je župa Čilipi.

Od prihvaćanja kršćanstva u ranome srednjem vijeku pa do danas Konavle su se nalazile pod upravom biskupija i nadbiskupija u sastavu Rimokatoličke crkve, a stanovnici, čak i u kratkim razdobljima pripadnosti Konavala srpskoj i bosanskoj državi, u apsolutnoj su većini bili rimokatolici. Dekanat ima gotovo 8000 vjernika od čega je 96% rimokatoličke vjere. Najviše vjernika broje župe Cavtat, Čilipi i Gruda, oko 5500, a ostalo su manje župe. Konavljani su vjernici koji čuvaju vjersku i kulturnu tradiciju. Domovi se blagoslivljaju, brakovi se u crkvi sklapaju, razvodi se skoro i ne događaju, djeca se rađaju, vjersku pouku pohađaju. Uskrsne, Božićne i blagdanske dužnosti se obavljaju. U dobroj mjeri je živa svijest o nedjeljnoj i blagdanskoj dužnosti. Pričesti se primaju, a bolesnici se svetim tajnama proviđaju.

Jedinstveni, prelijepi, prirodni fenomen Konavala nadaleko je poznat i tijekom povijest na bezbroj načina prikazan kroz brojne umjetničke i kulturološke izričaja. Smještene između mora i početka brdovitih masiva Konavle imaju rodno polje i brojne izvore pitke voda. Stanovnici se tradicionalno bave uzgojem vinove loze i maslina te drugih poljoprivrednih proizvoda koje ova bogata zemlja može dati. Tu su nadaleko poznati Konavoski dvori i park prirode Prevlaka, biser na Jadranu Cavtat sa svojom rivom, cvjetnjacima, hotelima, Meštrovićevim mauzolejem, Bogišićevom pinakotekom, Čilipe sa svojim nadaleko poznatim folklornim priredbama.

Zbog svojeg bogatstva i ljepota Konavle su bile uvijek na meti pljačkaša i raznoraznih barbara koji su redovito Konavle napadali sa sjevera i istoka. Gotovo uvijek pored privatnih, obiteljskim imanja na meti pljačkaša bili su crkveni objekti i vrijednosti. Spomenimo samo 1806. kad su Rusi i Crnogorci samo u tri mjeseca (samo u Čilipima) spalili svaku desetu kuću i ubili 44 mještanina. Komunizam je ubrao više žrtava, dok su četnici 1991.-1992. učinili velike pljačke, po logorima premlaćivali i ubijali zatočenike, na stotine kuća zapalili, polja su uništena, a deseci Konavljani za slobodu svoga kraja i Hrvatske dali su svoj život. Njima u čast i za trajno sjećanje na te dane u Čilipima je, neposredno uz Crkvu sv. Nikole, podignut spomenik „Konavoska mati“.

Konavljani su se i nakon toga ponovno podigli i uz Božju pomoć obnovili svoje domove i vratili se živjeti na zemlju, ili kako u Konavlima kažu Domovinu, svojih djedova. „Konavoska mati“, uništeni kipovi Svete obitelji u Čilipima u crkvi i brojne spomen ploče ostati će trajan fizički znak na proteklo vrijeme barbarske vladavine, a u dušama Konavljana sjećanje, molitva i vjera u Boga da se to više nikada neće ponoviti.

U svojoj višestoljetnoj povijesti katolici Konavala često su se susretali s brojnim iskušenjima svoje kršćanske vjere. Međutim, narod i njihova crkve zajednica sa svećenicima na čelu uspješno su se oduprli svim pritiscima i nasilju te očuvali vjersku, katoličku homogenost kraja u kojem žive.

 

Brojni vjernici pohodili su našu crkvu u Čilipima sve dane Velikog tjedna od četvrtka do nedjelje. Posebno svečano bilo je na Veliki petak i prvo izvođenje Muke po Ivanu koju je zapisao Krešimir Magdić po kazivanju Iva Marinovića iz Pridvorja. Muku je izvodio naš crkveni zbor, a solisti su bili Stijepko Krilanović (pripovjedač), Vlaho Kljunak (Isus) i Stijepo Sambrailo (Pilat). Nakon Muke pristupilo je ljubljenju križa uz pjevanje Puče moj te svečana procesija oko crkve uz svjetlost upaljenih baklji i svijeća.

Sva bogoslužja predvodio je naš župnik don Josip Barišić, a kao i ranijih godina pripremljen je postav Isusovog groba kojeg su na Veliki petak čuvali članovi Moto udruge Dvije rote, DVD-a Čilipi, NK Croatia Gabrile, NK Konavljanin i KUD-a Čilipi.

Galerija slika

Video

 

U sklopu 11. Dana kršćanske kulture u Dubrovniku koji se održava od 12. do 21.3.2016. na završnoj večeri, koncertu duhovnih skladbi u izvedbi dubrovačkih klapa i crkvenih zborova, a koji je priredio Krešimir Magdić, nastupio je i naš zbog Crkve svetog Nikole iz Čilipa. Pred brojnom publikom u Crkvi Male braće naš zbor samostalno je izveo korizmenu pjesmu PROSTI GOSPODINE, a zajedno sa Katedralnim madrigalistima SVOJ OLTAR VLAHO PODIŽE. Na kraju su svi sudionici zapjevali HIMNU SVETOG VLAHA u čast godine našega parca, a biskup Mate Uzinić proglasio je ovogodišnje Dane kršćanske kulture zatvorenim. Na poveznicama možete pogledati u video zapise izvedenih skladbi. 

 

 

Velikom procesijom, blagoslovom maslinovih i palminih grančica, pjevanjem Muke Gospodinova te svetom misom i ove godine svečano je proslavljena Cvjetna nedjelja - Cvjetnica u našoj župi. Prema dugogodišnjoj tradiciji, ova nedjeljna sveta misa bude jedna od najposjećenijih tijekom cijele godine pa se za razliku od prethodnih godina procesija proširila je čitavi krug oko crkve.

Muku Gospodinovu kao i ranijih godina izvodio je naš crkveni zbor, a župnik don Josip Barišić u prigodnoj propovijedi naglasio je značenje dolaska Gospodina našega Isusa Krista u Jeruzalem praćenog narodom koji mu je klicao uz maslinove i palmine grane.

Galerija slika

 

Stranica 9 od 16