U nedjelju 10. listopada, 2021. godine u Crkvi svetog Nikole, mješoviti zbor, od 82 pjevačica i pjevača, iz Belgije održao je koncert klasične duhovne glazbe. Na kraju koncerta su otpjevali i našu himnu. 

Ponekad i ja pitam svoje bliske prijatelje: "Što ljudi govore o meni?". Odgovaraju mi: "Neki kažu da si ohol... drugi kažu da si tašt... drugi opet kažu da si Savonarola i ambiciozan... konačno drugi kažu da si misterij". Zaista, svako mišljenje o meni ima zraku istine. Onda pitam svoje bliske prijatelje kojih je veoma malo: "Što vi kažete o meni?" Moram reći da, osim što mi govore o negativnim stranama moje osobnosti, otkrivaju mi i ono što je pozitivno u meni. Zna se da nas samo onaj koji živi s nama može blisko upoznati. Ali ne treba zaboraviti ni da je čovjek veliki misterij i sebi i drugima, posebno kad se zatvori u sebe i odbija se otkriti.

Dobro, Isus danas i mene i tebe pita: "Što ljudi u svijetu govore o meni?". Evo mišljenjâ svijeta: Neki kažu da je Isus bio prvi komunist u povijesti čovječanstva... drugi kažu da je bio veliki psiholog... drugi opet veliki čudotvorac... drugi konačno prorok Božji.
Veoma ražalošćen onim što svijet govori o Njemu, Isus nas opet pita: "A vi, koji živite u mojoj Crkvi slušajući moju Riječ, slaveći otajstvo moje smrti i uskrsnuća, što vi kažete tko sam ja?". Svi mi spremno odgovaramo: "Ti si Krist, Sin Božji, koji je umro i uskrsnuo za oproštenje naših grijeha".
Ako je ovo naša vjera, zašto onda živimo u strahovima? Zašto sumnjamo da je Gospodin s nama? Zašto mrmljamo protiv Gospodina u vrijeme kušnje? Zašto, kao Petar, ne želimo uzeti svoj svakodnevni križ svjedočeći Krista usred nevjernog mnoštva? Zašto se borimo kako bismo zadobili neku ulogu u društvenom i političkom životu, u životu župe, u uredima Biskupije i vjerskog reda?
Svoju vjeru često ispovijedamo usnama, a srce je daleko od Gospodina. Poznajemo Gospodina po čuvenju, ali ne i osobno. Gospodin daje da ga blisko upoznaju samo oni koji ponizno i blago nose svakodnevni križ. Amen. ALELUJA.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

l j e t a 2 0 2 1.

Po završetku Domovinskog rata, točnije 1998. Godine piturana je crkva svetog Nikole. Zub vremena, kako se običava reći, učinio je svoje na zidovima i otvorima. Otvore smo piturali 2005. Jako sunce nas je prisililo da ponovno zaštitimo prozore i vrata. Veličina naše crkve nam ne dopušta ni hlađenje ni grijanje. Upravo velike vrućine u ljetnim mjesecima su nas potakle da gornje prozore izmijenimo na način da se mogu iz crkve djelom otvoriti i omogućiti prozračivanje. Za zimsko smo razdoblje veći dio crkve prije nekoliko godina prekrili primjerenim tepisima koje ćemo po završetku radova osvježiti.

Iz razno raznih razloga i zidovi su došli u fazu kad ih treba urediti kako to zahtijeva soboslikarska profesija. Ogromna kvadratura i visina crkve zahtijevala je i velike pripreme. To je zahtijevalo ogromne skele za pituranje i izmjenu prozora. Bile su nam potrebne posebne dizalice. Divno je saznanje da smo dobili usluge od pojedinaca i poduzeća u svemu za što smo ih trebali. Bili su nam potrebni i restauratorska istraživanja, posebno u svetištu, da bismo u dogledno vrijeme i to učinili na slavu Božju a na ponos župi i vrijednim župljanima koji su predvodili, koordinirali i donirali ove poslove. Bilo je još većih i manjih poslova koje sada nije moguće sve navesti, što ćrmo učiniti po završetku radova.

Vjerojatno se pitate, a gdje ste slavili svetu misu i druge sakramente: krštenja, Prvu pričest, dvije krizme i dva vjenčanja Sve smo to slavili u predivnom amfiteatralnom ambijentu ispred crkve. A kroz tjedan molimo krunicu i slavimo misu svako večer u 18,30 pred Gospinom špiljom.

Po završetku radova na istim stranicama ćemo vas izvijestiti.

Galerija slika

Stranica 1 od 20